Noću je na farmi puhao strašan vjetar. Pas Rafi ujutro je obilazio sve životinjice i provjeravao jesu li im kućice izdržale veliki vjetar. Njegovi prvi koraci vodili su do praščića.
“Pozdrav, praščići, sinoć je puhao veliki vjetar. Nije li vam to oštetilo svinjac?“ pitao je Rafi.
“Grok, grok, grok, ma kakvi. Svinjac je čvrst. Ali zbog te buke koju je vjetar napravio uopće nismo spavali.“
Rafi je išao dalje i došao do kravica.
“Pozdrav, kravice, nije li vam vjetar sinoć uništio štalu?“
“Muu, muu, muu, ma kakvi. Imamo čvrstu štalu. Ali gazdarica kasni s doručkom, već smo gladne“, rekle su kravice.
“Ne brinite, kravice“, tješio ih je Rafi. “Gazdarica je već na putu. Mora još pokupiti košare koje joj je vjetar razbacao po dvorištu.“
Rafi je produžio i stigao do kokošinjca.
“Pozdrav, kokice, kako je kokošinjac? Je li preživio onaj noćni vjetar?“
“Ko, ko, ko, Rafi, baš dobro da si došao!“, viknula je kokoš i dotrčala s dvorišta. “Trčkaram ovdje od jutra i nikako da pronađem svoje piliće. Onaj vjetar ih je tako prestrašio da su mi svi negdje pobjegli. Nadam se da im se ništa nije dogodilo.
“Ne brini, koka, ja ću ih pronaći, rekao je Rafi, sagnuo njušku prema zemlji i počeo njuškati.
Čim je nanjušio trag pilića, krenuo je za njima. Kokoš je nestrpljivo skakutala za njim, stalno kokodakala i dozivala svoje piliće.
Tragovi su Rafija doveli do štale.
“Pozdrav, konjići, jeste li vidjeli piliće?” pitao je Rafi. “Sigurno su prošli ovuda.”
“Kako da ne,” zarzao je konjić. “Ovdje su kod nas. Zalutali su noću, po onom vjetru, s dvorišta sve do nas.”
Iz štale je potrčalo jato pilića pravo prema kokoši.
“Dječice moja, kako sam sretna što sam vas pronašla,“ blaženo je kokodakala kokoš i svakog pilića privinula k sebi. “Hvala ti, Rafi, što si mi pomogao da ih pronađem.“
“Ma ništa, koka. Zato sam ovdje,“ nasmiješio se Rafi.
“Hoćeš li s nama na dvorište?“ pitala je kokoš.
“Ma ne, još moram obići ostale životinjice na farmi. Što ako još netko zatreba moju pomoć?“ rekao je Rafi i otrčao na pašnjak provjeriti ovčice.
