Jednog kišnog jutra dogodilo se nešto u šta nećete vjerovati! Mala Sofija probudila se uz jaku kišu koja je udarala po prozorskoj dasci. Čim je otvorila oči, shvatila je da se ne osjeća dobro. Hm, nešto ju sigurno hvata. Da nije možda od hrpe slatkiša i hladnog soka koje je jučer popila i pojela na rođendanu svog kolege iz razreda Jakova.
Mama joj je govorila da ne pretjeruje sa slatkim i hladnim stvarima, no Sofija nije mogla odoljeti. Uostalom, ako drugi to mogu, zašto ne bi mogla i ona? Ali ispada da je mama bila u pravu.
“Mama!” Sofija je doviknula promuklim glasom iz dječje sobe i čvrsto se pokrila toplom dekom. Naravno, na nju je pazio i njezin vjerni plišani ljubimac, gospodin Pingvin. Majka je utrčala u sobu kad je čula kćer kako je doziva. Danas je bila kišovita subota, a to je značilo da su i roditelji male Sofije bili kod kuće. Ni Sofija nije morala ići u školu. Ali kako bi mogla ići… Imala je osjećaj kao da joj svi bacili svijeta trče po grlu igrajući se lovice.
“Što nije u redu, Sofija?” Mama je ljubazno upitala ulazeći u sobu, ali je odmah primijetila da je djevojčica nekako blijeda i da ne izgleda baš dobro.
„Boli me grlo i muka mi je“, tužno je jadikovala Sofija.
„Nije li to zato što si jučer na rođendanu popila onaj ledeni sok i pojela toliko slatkiša? A nisi htjela ni obući tajice! Znaš da sam te upozorila, zar ne?“ Mama je podigla obrve i nasmiješila se kćeri. Pogladila je njezinu dugu smeđu kosu.
„Možda“, rekla je djevojčica tužno iza svog pingvina, „ali i ostali su pili ledeni sok i jeli slatkiše!“ požalila se kći.
Mama joj je tada mudro objasnila da treba slušati mamu i da je dovoljno samo malo probati, ne treba pretjerivati. Nije potrebno raditi sve što rade i drugi, a sve odmah popapati. Sljedeći put bi trebala bolje slušati.
Djevojčica je tužno kimnula: „Sljedeći put ću te poslušati, obećavam! Samo mi, molim te, pomozi da se oporavim“, rekla je tužno.
Mama se nasmiješila i otišla napraviti kćeri topli čaj s medom i limunom. Također joj je dala neke lijekove, vitamine i narezala svježe voće kako bi dobila dovoljno vitamina. Djevojčica nije baš htjela jesti voće, ali je obećala majci da će je poslušati. Bakterije u grlu stvarno su je mučile.
Mala Sofija je cijeli kišni dan provela u svom krevetiću, gdje se oporavljala. Pila je topli čaj, jela juhicu, a nije nedostajalo ni voća ni povrća u njezinu trbuhu. Kad su vitamini istjerali bakterije, mala Sofija se odmah osjećala bolje. Nakon nekoliko dana mogla je ići u školu.
Na sljedećem rođendanu njezine prijateljice Kristine, djevojčica se sjetila da treba slušati mamu. Naravno, probala je tortu, ali je preskočila ledeni sok i jela voće na zabavi te pila topli čaj umjesto ledenog. Sofija je čak temeljito oprala ruke. Ovaj put, bakterije nisu napale djevojčicu, a ona je shvatila da treba slušati roditelje i brinuti se o svom zdravlju.
