Osim raznih životinja, buba ili ukusnog povrća i voća, u vrtu možemo pronaći i vrtnog vilenjaka. Vrtni vilenjak brine se da povrće i voće uvijek lijepo sazriju. Pažljivo ih zalijeva, dotjeruje i čak im pjeva. Sve kako bi ukusna mrkva bila lijepa i narančasta, kupus svjež, zelen i hrskav, rajčica sočna i crvena, a jabuke hrskave i slatke. Brine se i za cvijeće u vrtu, pazeći da lijepo cvate, pa ga redovito zalijeva.
“Znači, cvijeće je zaliveno, rajčica više nema, sve sam pobrao, hmm… a jabuke još sazrijevaju”, zapisao je vilenjak u svom dnevniku. Sve je moralo biti kao po špagi. Vilenjak je bio malen poput ptice. Imao je šešir, ali kako je bio vrtni vilenjak, ni šešir nije bio običan – bio je napravljen od muhare, gljive koja se ne smije jesti. Imao je snježnobijelu bradu koja je sezala do zemlje, a njegova odjeća bila je sašivena od jabukove kore.
Kad je sunce zašlo, vrtni vilenjak je otišao spavati u svoju kućicu ispod drveta. Skinuo je šešir i glasno hrkao. Sljedećeg jutra ponovno je bio spreman brinuti se za svoj dragi vrt. Skočio je na noge, protegnuo, oprao lice i zube, te počešljao svoju dugu bradu. Pojeo je nekoliko grožđica i dao se na posao. Izašao je iz svoje kućice i veselo pozdravio sve u vrtu: “Dobro jutro!”, povikao je vedrim glasom. Ptice su mu uzvratile cvrkutom.
Vilenjak je izvadio svoj dnevnik, krpu za poliranje i čajnik – i krenuo na posao. Veselo je koračao po travi, pozdravljajući svaku bubu na koju bi naišao. Taj dan odlučio je posjetiti stablo jabuke. Trebao je paziti da sve jabuke na stablu izgledaju dobro i sazriju u pravo vrijeme. Skakao je s grane na granu, zviždao ispod duge brade i brižno pregledavao svaku jabuku.
Dok je vilenjak veselo pjevao i glancao crvenu jabuku, provirio je crvić koji se unutra sakrio i grickao jabuku. “Što radiš ovdje? Ova jabuka još nije zrela! A zašto si zagrizao i ostale jabuke?!“, tužno je uzviknuo mali vilenjak.
Vidjevši da je nemirni crv izgrizao i druge jabuke, vilenjak mu je objasnio da može grickati poneku jabuku, ali da bi ostale trebao ostaviti za ljude koji su posadili stablo. Treba naučiti dijeliti. Čak i konj koji živi u staji iza vrta voli jesti jabuke.
No, crvu se to nije svidjelo. Htio je sve jabuke uzeti za sebe. “Zašto bih sve jabuke ostavljao ljudima?” namršteno je odgovorio i opet se zakopao u jabuku.
I kako će ova priča završiti? Hoće li vilenjak uspjeti uvjeriti crva da podijeli jabuke? To ćemo saznati u sljedećem dijelu.
