Kad je vani padao snijeg, hladnoća je golicala obraze, a lampice na drveću svjetlucale iza prozora, sve je ukazivalo na to da se vrijeme Božića neumitno približava. Ljudi u gradu užurbano su pripremali kuće za blagdan.

Taj grad smješten između visokih planina, pokrivenih bijelim snježnim prekrivačem, odisao je posebnim blagdanskim duhom. Svugdje su se ukrašavale kuće, restorani i trgovine, izrađivali ukrasi i pekle sve vrste kolačića. Radost i mir ispunjavali su zrak.

U središtu grada nalazila se trgovina igračaka. U njoj su bile raznovrsne igračke, strpljivo čekajući svoje nove prijatelje – djecu. Autići su se veselo šepurili, dok su lutke pokazivale svoje prekrasne haljine. Svi su čekali da ih djeca izaberu. No, jedna igračka, lutka Gabriela, već je godinama stajala na polici te trgovine. Svake godine, na Božić, bila je najtužnija. Željela je vidjeti pravo božićno drvce i pronaći pravog prijatelja!

Lutka Gabriela imala je prekrasno ispletenu kosu boje karamele i oči plave poput neba. Haljina joj je bila ukrašena sitnim ružičastim cvjetićima. No, unatoč svojoj ljepoti, uvijek je gledala kako djeca biraju druge igračke, dok su nju zaobilazila. Nadala se da će i ona jednog dana nekoga usrećiti. “Moraš skupiti hrabrosti i nekako se istaknuti”, ponavljala je sama sebi.

Jednoga dana, neposredno prije Božića, trgovinu je posjetila vesela grupa djevojčica. Šetale su između polica, diveći se prekrasnim lutkama, ponijima i plišanim igračkama.

“Uzet ću barbiku!” vikala je mala Lucija na svoju kolegicu iz razreda, Anu.
“I ja, ali ovu Snjeguljicu!” odgovorila je Ana.

No treća djevojčica, skromna Karolina, nije željela barbiku. Tražila je lutku koja će joj privući pažnju – nije morala biti skupa niti pretjerano ukrašena. Lutka Gabriela smiješila se s police, pokušavajući, kao i uvijek, ostaviti dojam na djecu.

Kad je ugledala Karolinu, pomaknula se malo naprijed kako bi je djevojčica mogla bolje vidjeti. Plišana panda, stojeći na polici pokraj nje, pokušala je ohrabriti sramežljivu Gabrielu. No, pritom ju je nespretno pomaknula i lutka je pala na pod.
“Ups! Kako će me sada primijetiti?!” tužno je zacviljela Gabriela, mršteći se na pandu.
“Ne brini, primijetit će te!” namignula joj je panda.

Karolina je hodala između polica kad je nagazila na nešto.
I što je to bilo? Da, lutka Gabriela! Crvenokosa djevojčica podigla ju je s poda i htjela vratiti na policu, no tada je ugledala njezine plave oči. Gabriela joj se odmah svidjela.
“Vidite, našla sam lutku! Ima kosu kao ja! Izgleda kao moja sestra!” rekla je Karolina svojim prijateljicama, koje su se sa smiješkom složile. Ali nije se smiješila samo Karolina, već i lutka Gabriela! Napokon, nakon toliko godina, netko ju je primijetio!

Djevojčice su izabrale svoje igračke i otišle na blagajnu. Kad je Karolina došla na red, prodavačica u trgovini s igračkama rekla joj je sa smiješkom:
“Uzmi ovu lutku. Stoji ovdje već godinama i učinit će tvoj život ljepšim. Zadrži novac – platila si time što si je izabrala!” rekla je starija gospođa.

Karolina se u početku protivila, no na kraju je pristala. Beskrajno zahvalna, izašla je iz trgovine.
“A sada ćeš sa mnom kući!” uzviknula je, pozdravila se s prijateljicama i krenula.

Dok su hodale, Karolina i Gabriela zajedno su se divile lijepo uređenom gradu. Lutka je napokon ugledala okićeno božićno drvce i osjetila pravu sreću. Gabriela i Karolina postale su nerazdvojne prijateljice.

Prava čarolija leži u ljubavi i prijateljstvu, a to su ono što su Karolina i Gabriela pronašle. Zajedno su doživjele mnogo divnih avantura!