Bio je kraj listopada i djeca u vrtićima i školama su se pripremala za proslavu Noći vještica. Osim crvenog otpalog lišća, grad je bio ukrašen rezbarenim bundevama i ukrasima u obliku duhova napravljenih od plahta za krevet ili paukovih mreža.

Djeca su se trebala odjenuti u strašne maske, a zatim hodati ulicom sa svojim učiteljima i roditeljima, skupljajući slatkiše. Marica se jako veselila Noći vještica. Presvukla se i kada su ona i njezini prijatelji izašli na ulice, naišli su na nešto neobično. Marica, koja je bila odjevena kao bundeva, obilazila je kuće sa svojom prijateljicom Lucijom, koja je bila prerušena u vješticu, i Matijom, koji je bio odjeven kao mumija. Djeca su plaho pokucala na vrata stare kuće, ali nitko im nije otvorio.

“Slavimo Noć vještica, ovdje smo zbog slatkiša!” djeca su dozivala. Nešto je zašuštalo na vratima i vrata su se polako otvorila. Marica, Matija i Lucija polako su provirili unutra, ali nisu ništa vidjeli. U kući je bilo mračno.

„Pretpostavljam da nema nikoga kod kuće“, plaho je viknula Lucija i povukla se unatrag. „Trebali bismo krenuti dalje“, rekla je Marica oprezno. Ali Matija je bio hrabar. „Vrata su otvorena, možda nas unutra čekaju slatkiši, idemo“, nagovarao ih je.

Djeca su plaho provirila, držeći košare pune slatkiša. U staroj kući su se čuli čudni zvukovi. Posvuda je bilo paučine i plijesni. A s poda je dopirala neka vrsta hladnoće, osjećaj tuge koji djeca nisu mogla riječima opisati. Djeca su polako krenula hodnikom do gostinjske sobe, gdje su ugledala neobičnu staru fotelju. Fotelja se polako počela raspadati. “Pomoć!” Djeca su vrištala i trčala najbrže što su mogla! Pred kućom ih je dočekala učiteljica, koja je iznenađeno gledala svoje prestrašene učenike.

“Netko je u toj kući!” djeca su vikala u strahu, pokazujući na kuću strave. “Sretan Noć vještica!” smijao se ravnatelj škole, koji je izašao iz kuće prerušen u starca s bradavicama. Djeca nisu mogla vjerovati svojim očima. Već dugo ih ništa nije tako prestrašilo na Noć vještica.  I tako su svi zajedno išli i skupljali slatkiše, a djeca nikad nisu zaboravila kako ih je prestrašio ravnatelj škole. Znali su da kuća još nešto skriva, imale su neki čudan osjećaj. Što je kuća skrivala, radije neće istraživati. Ne samo njihovi kostimi, već i ovogodišnja zabava za Noć Vještica i traženje slatkiša ove su godine bili prilično strašni.