Nogometna utakmica

Bilo je sunčano subotnje poslijepodne, a nogometno je igralište odzvanjalo bukom i dječjim smijehom. Danas je dječak po imenu Kristijan imao još jednu utakmicu. Bio je zaista dobar nogometaš i marljivo je trenirao, na treninzima i kod kuće s tatom u dvorištu. Kiko, kako su ga svi zvali, ipak je bio nervozan.

Danas će na njegovu utakmicu doći samo mama, a tata ne, jer radi. Kiko je nervozno stajao na igralištu i gledao u svoje kopačke. Uvijek kada bi tata bio na tribini, Kiko bi zabio gol. Kad ga nije bilo, kao da mu ništa nije uspijevalo. Vjerovao je da mu tata donosi sreću.

Zvižduk zviždaljke prekinuo ga je u mislima. Utakmica je počela. Kiko je trčao, dodavao loptu i trudio se svim snagama. Kad god bi došao u priliku za napad, pokušavao je zabiti gol. Ali lopta bi odletjela predaleko ili bi je uhvatio vratar. Nekoliko je puta čak i skliznuo po travi, kao da ga noge nisu slušale. Bio je tužan i želio je da mu krene bolje.

Došlo je poluvrijeme. Kiko je nervozno sjedio na klupi. Trener i prijatelji bodrili su ga, ali on je i dalje mislio isto: “Bez tate neću uspjeti“.

Kada je počelo drugo poluvrijeme, nešto ga je privuklo u gomili. Mama ga je glasno bodrila, pljeskala i vikala njegovo ime.
“Hajde, Kiko, možeš ti to!“ čuo se njezin glas s tribine.

To mu je dalo snagu. “Mogu ja to. Ja sam dobar nogometaš i zabit ću gol!“ pomislio je i potrčao za loptom. Utakmica je brzo odmicala, a Kiko nije odustajao. On to može. Više nije lutao po igralištu kao da ima drvene noge i počelo mu je ići sve bolje.

Nekoliko minuta kasnije, kad se utakmica već bližila kraju. Lopta je proletjela prema njemu. Kiko je potrčao, zamahnuo nogom i šutnuo. loptu i ona je proletjela pored vratara ravno u mrežu. Gol!

“Uspio sam!“ povikao je dok su mu suigrači s osmijehom trčali u susret. Publika je pljeskala i glasno navijala. Kiko se okrenuo prema tribini – i tada je ugledao tatu kako dolazi. Ipak je stigao, iako je utakmica već završila.

Kiko nije bio tužan što tata nije vidio gol. Shvatio je da može igrati dobro i kad tata nije tu. Sreća nije bila u nekome drugome, bila je u njemu. 

Od toga dana, bio na utakmici tata ili mama, Kiko je znao da može zabijati golove, jer snaga koju treba već postoji u njemu samome.