Na livadi punoj ljubičastog cvijeća, u kućici od cvijeća, živjela je pčelica po imenu Ivka. Bila je vrlo marljiva i pametna. Pčelice su, kao što znamo, vrijedna bića koja oprašuju cvijeće. Ivka je imala prekrasan žuti trbuh i vesela crna ticala.
Svako jutro, uzimala bi svoju malu kantu i letjela skupljati pelud s raznovrsnog mirisnog cvijeća u cvatu. Najviše je voljela zvončiće. Letjela bi od cvijeta do cvijeta dok joj kanta ne bi bila puna. Bila je spretna i uvijek je uspijevala napuniti kanticu do vrha. Kad bi sunce zašlo, vrijedna pčelica Ivka bi se vratila u svoju malu i vrlo udobnu kućicu kako bi skupila snagu za sljedeći dan.
Jednog jutra ustala je, uzela svoju kanticu i bila spremna za rad, kad odjednom… što?! Vani su padale ogromne kapi kiše i vjetar je puhao jače nego ikad. “O ne!,” rekla je tužno pčelica Ivka. „Kako ću sada letjeti i oprašivati cvijeće? Med nam je potreban,” rekla je tiho sebi, tužno zamahnuvši krilima.
No, Ivka je odlučila da neće tek tako odustati. Unatoč kiši i jakom vjetru, izletjela je iz svoje kućice, pokušavajući izbjeći svaku kap kiše. Odjednom, s neba je pao ogroman mjehurić – ravno na pčelicu Ivku!
“Pomoć! Ima li koga?!” vikala je Ivka dok je veliki mjehur jurio prema njoj, ali zbog jake kiše i vjetra pčelicu nitko nije čuo. Uplašena, otvorila je oči i shvatila je da je zarobljena u tom velikom mjehuru sa svojom kantom! Mjehurić je poletio s njom i odnio ju je daleko, daleko od njezine kuće i livade. Ivka se jako uplašila i zatim se čuo prasak – mjehurić je puknuo, i pčela je pala na zemlju. Pokušala odletjeti, ali bila je preslaba i umorna da bi to uspjela.
Odjednom, pojavila se vesela djevojčica s velikom ljubičastom mašnom u kosi. Zvala se Amy i vidjela je Ivku kako leži na zemlji i odmah znala što treba učiniti jer je njezin tata bio pčelar, i puno ju je naučio o pčelama.
Amy je donijela Ivki zdjelicu šećerne vode. Kad je pčelica ojačala i osušila krila, sunce je već provirilo iza oblaka. Kiša i vjetar su prestali. Ivka je, sa svojom kantom, odletjela natrag na svoju livadu, ali je prije toga zamahnula svojim malim svjetlucavim krilima ispred Amyina prozora, zahvaljujući joj što joj je pomogla. Djevojčica joj je veselo mahnula na pozdrav.
Tako je pčelica Ivka mogla nastaviti raditi svoj važan posao.
