Nekada davno živjeli su dječak Kai i djevojčica Gerda. Bili su najbolji prijatelji, voljeli su se poput brata i sestre i svaki dan provodili su zajedno. Ljeti bi se igrali među cvijećem u vrtu, a zimi bi gledali snijeg kako pada kroz prozor.

Također su voljeli slušati bajke koje im je baka pričala svaki dan. Jedne večeri ispričala im je priču o Snježnoj kraljici, koja vlada zimom s pogledom hladnim poput leda. Rekla je da ponekad crta čudne uzorke na prozorima. Kai se smijao i rekao da ga nijedna kraljica ne može uplašiti.

Ali sve se promijenilo onog dana kada je vjetar po svijetu raspršio krhotine čarobnog ogledala koje je stvorio zli čarobnjak. Htio ga je upotrijebiti za zlo, ali ga je ispustio i ogledalo se razbilo. Ogledalo je sve lijepo učinilo ružnim, a dobro pretvorilo u zlo. Kad se ogledalo razbilo, njegove krhotine su odletjele u svijet, a neke su završile u očima i srcima ljudi. Jedna takva krhotina pogodila je i Kaia. Odjednom više nije bio veseo, više nije volio cvijeće ni Gerdu. Sve je vidio ružno, srce mu se stvrdnulo, a pogled je postao hladan poput leda.

A onda je došla zima. Snježna kraljica došla je u grad – prekrasna, ledeno bijela figura koja je jahala na saonicama koje su vukli bijeli konji. Kad je ugledala Kaija, poželjela je nekoga tko će biti s njom i zauvijek joj biti odan. Poljubila ga je, krhotina ogledala smjestila se u Kaijevo srce, a on je zaboravio na Gerdu. Sjeo je na saonice sa Snježnom kraljicom i nestao u bijeloj mećavi.

Kad je Gerda saznala da je Kai nestao, nije oklijevala ni trenutka. Krenula je u potragu za njim – sama, bez karte, samo s vjerom u prijateljstvo i ljubav. Njezino putovanje bilo je dugo i puno iskušenja.

Prvo je naišla na ljubaznu staricu koja je uzgajala čarobno cvijeće i htjela je da Gerda ostane s njom. Ali ruže u vrtu podsjetile su Gerdu na Kaya, i ona se sjetila svoje misije. Nastavila je svojim putem.

U šumi je srela mudrog gavrana koji joj je pričao o princu i princezi koji bi mogli biti Kai i Snježna kraljica. Gerda je otišla u dvorac, ali kad je ugledala princa, znala je da to nije on. Ipak, tamo je pronašla prijatelje koji su joj dali odjeću, konja i tople čizme kako bi mogla nastaviti svoj put.

Na putu su je oteli razbojnici, ali čak i među njima pronašla je pomoć. Mala razbojnica, divlja, ali lijepa, sprijateljila se s Gerdom i na kraju je pustila. Poslala ju je dalje na sjever na sobovima, gdje se trebala nalaziti ledena palača Snježne kraljice. Nakon dugog, ledenog putovanja, Gerda je konačno stigla u palaču.

Pronašla je Kaija kako mirno sjedi na tlu, s praznim očima i ledenim srcem. Gerda je potrčala do njega i zagrlila ga. Njezine suze ljubavi pale su na Kaija – i krhotina se otopila. Kaijeva sjećanja su se vratila, oči su mu se zasjale i ponovno je prepoznao svoju dragu prijateljicu.

Držali su se za ruke i požurili kući, gdje je bilo toplo i sigurno, a cvijeće je ponovno cvjetalo. Iako su oboje izgledali stariji, njihova srca su ostala čista i dobra kao i prije.

I tako ova bajka završava kako je i počela – prijateljstvom djece koja se igraju zajedno i slušaju bajke.