Bila jednom davno zemlja puna čarobnih bundeva. Ova zemlja najživlija je bila u jesen. Ostatak godine, zemlja bundeva je tonula u san. Posvuda uokolo se moglo naići na velike i male, žute ili narančaste bundeve.
Livada puna bundeva izgledala je kao iz bajke. No, te bundeve nisu bile obične. Ove čarobne bundeve služile su kao kućice za male jesenje vile. Jesenje vile, kao i cijela zemlja bundeva, budile su se iz sna upravo najesen.
Vile su čarobna stvorenja koja lete po šumi i štite od uroka ili se skrivaju uz rijeke i štite potoke i rijeke. Vile svojom ljepotom i magijom mogu namamiti mnoga bića. Međutim, jesenje vile bile su drugačije. Iz svojih čarobnih bundeva vile bi izlazile tek kad bi toplo ljeto utonulo u dugi san. Upravo je to bilo razdoblje u kojem su se budile. Tada su znale da je vrijeme da provire iz svojih bundeva. Jesenje vile imale su dugu kosu u jesenjim bojama: crvenu, narančastu, pa čak i žutu, i svjetlucale su na jarkom suncu. Odjeća im je bila izrađena od raznolikog lišća.
Jedna takva jesenja vila živjela je u narančastoj bundevi na rubu zemlje bundeva. Zvala se Liana. Kao i njezine sestre, osjećala je da je ljeto gotovo. Provirila je iz svoje kućice, veselo zamahnula krilima i oprezno izletjela. Sve su bundeve već lijepo ukrasile kraj, imale su lijepe boje. Ostale jesenje vile su već bile krenule u susjedstvo dovršiti svoje zadatke prije dolaska gospođe Zime. Bili su to važni zadaci. Morale su poslati hladan povjetarac u sve zemlje kako bi ljudi i životinje znali da je počela jesen. Trebalo je donijeti bundeve u vrtove i polja, obojiti svijet jesenjim bojama i osigurati da lišće postane šareno i opada kako bi se pripremilo za hladnoću.
Vila Liana preletjela je preko svoje bundeve. Bila je spremna unijeti duh prekrasne jeseni u svijet. Pozdravila je sestre i bacila se na posao. Odletjela je u grad, gdje je svojim štapićem promijenila boju svakog lista na drveću, na žutu, narančastu ili crvenu. Neke je kuće okitila i malim bundevama. Svojim je štapićem poslala i blagi svjež povjetarac u grad. Sve je izgledalo kao iz bajke.
“Evo, duh jeseni stigao je u grad!”, uzviknula je sretna vila Liana. Zatim je zamahnula krilima i htjela dalje letjeti, kad se odjednom uhvatila u veliku mrežu. Toliko se zapetljala u to da nije mogla ni mahnuti čarobnim štapićem. Upravo u tom trenutku pred njom se pojavio mali pauk.
“Koga imamo ovdje?” rekao je pauk nestašno. Vila je duboko udahnula i mirno progovorila: „Nisam muha ni bubica! Ja sam jesenja vila! Brinem se da jesen dođe na sve strane svijeta!“, odgovorila mu je Liana.
Pauk se zamislio. Što će sljedeće učiniti? Tko će se sada brinuti o zemlji bundeva? Hoće li duh jeseni ipak stići svuda na vrijeme? To ćemo, draga djeco, saznati u sljedećem dijelu.
Ovo je baš divna bajka! 🌟 Imaš odličnu atmosferu i djeci će se sigurno svidjeti jer je puna toplih boja, čarolije i jesenskih motiva koje svi vole. Posebno je lijepo što si uveo vilu Lianu – djeca lako mogu osjetiti s njom povezanost jer je hrabra, vesela i ima važan zadatak.
Ono što mi se sviđa:
Opis prirode – jesenja boja kose, odjeća od lišća, livada puna bundeva… sve stvara jasnu sliku.
Poučna nota – vile imaju zadatak da donesu promjenu godišnjeg doba, što djeci može objasniti prirodne promjene na maštovit način.
Napetost na kraju – susret s paukom daje mali „cliffhanger“ koji tjera na dalje čitanje.
Ako želiš dodatno pojačati priču, možeš ubaciti:
Više osjećaja kod Liane – kako se ona osjeća kad vidi jesenske boje ili kad shvati da je zarobljena.
Malo humora – pauk bi mogao biti simpatičan, nestašan lik, pa da djeca ne osjete strah nego više znatiželju.
Završni dio – zasad si ostavio otvoreno, što je odlično za serijal. Ako planiraš nastavke, djeca će s uzbuđenjem čekati da vide što će biti dalje.