Bajke o princezama

Iza gora, iza dola uzdizao se veliki dvorac. U tom je dvorcu vladao moćni stari kralj Digonos, koji je ondje živio sa svojom lijepom kćerkom Aurorom. I upravo je to posebno ime, Digonos, uvelike opisivalo kralja. Kralj je bio vrlo moćan, umišljen, uvijek je hodao uzdignuta nosa, uzdižući se nad svima. A to baš i nije lijepa karakteristika. Bojali su ga se svi u dvorcu, pa i oni koji su živjeli ispod dvorca, čak i dvorski kuhari, savjetnici, ali i vesela dvorska luda.

U čarobnoj zemlji iza deset brežuljaka i deset dolina stajao je dvorac s najvišom kulom na svijetu. U kuli je živjela princeza, mlada i lijepa djevojka. Njezina duga crna kosa vijorila je na vjetru dok je gledala s prozora kule. Živjela je u ovoj kuli nekoliko godina. Ondje ju je zatočio kralj iz susjednog kraljevstva. Od malih nogu princeza je bila dobra i poslušna, ali kada je bila skoro odrasla, kralj je želio da sluša samo njega i da se uda za njega. Princeza je odbila, pa ju je zatvorio u kulu.

Iza sedam dola i sedam gora stajalo je malo kraljevstvo. Bilo je okruženo s nekoliko gustih šuma. Tamo su živjeli mudri kralj i njegova kraljica. S njima je živjela i njihova kći, lijepa princeza po imenu Elizabeta. Ali ona nije bila obična princeza. Bila je drugačija.

Iza devet planina i devet rijeka postojalo je zimsko kraljevstvo. Kralj i kraljica koji su tamo živjeli bili su mudri i pravedni. Imali su sina – vrlo mudrog princa. Bio je odrastao i bilo je vrijeme da se oženi. Ali princ to baš i nije htio. Nije znao nijednu princezu koja mu se sviđala.