“Apćiha!” odjeknulo je šumom. Kihanje je bilo toliko glasno da se drveće treslo.
“Apćiha!” začulo je još glasnije trenutak kasnije.
Saznaj više“Apćiha!” odjeknulo je šumom. Kihanje je bilo toliko glasno da se drveće treslo.
“Apćiha!” začulo je još glasnije trenutak kasnije.
Saznaj višeIza cvjetne doline, na zelenom ranču, živjela je mačka Mica. Bila je neuredna, čokoladno smeđe boje i uvijek prekrivena blatom i prljavštinom. Većina mačaka je čista i njegovana, ali Mica je bila drugačija. Željela je biti pas.
Saznaj višeDaleko u planinama stajala je mala kućica. Tamo su živjeli starac i starica. Svaki praznik posjećivao bi ih njihov voljeni unuk Jakov. Volio je to mjesto jer mu bilo čarobno. Nijedan dan u toj kućici nije bio običan.
Saznaj višePostoji otok do kojeg se ne može doći automobilom, vlakom ili avionom. Jedini način da se tamo stigne je brodom. Na njegovu se rubu nalazi luka s nekoliko brodova. Svi izgledaju prekrasno, sa šarenim jedrima i lijepim zastavama. Na palubi svakog broda stoji kapetan i ponosno se pokazuje, da svi znaju da brod pripada njemu.
Saznaj višePovrće je zdravo, kao što će vam reći svaka odrasla osoba. Ali što ako se u povrću nađe i mala životinjica? Upravo se to nedavno dogodilo Karolini.
Saznaj više“Grančicu po grančicu, štapić po štapić”, pjevala je roda dok je letjela nebom. Bilo je proljeće, a roda je neprestano letjela do napuštenog dimnjaka, zatim natrag u obližnju šumu. Nosila je grančice jednu po jednu i stavljala ih na vrh dimnjaka. Tamo je gradila gnijezdo, radujući se trenutku kada će se njezin voljeni mužjak useliti i zajedno će imati male rode.
Saznaj višeNa rubu bajkovitog sela stajala je prekrasna zgrada. Bila je obojana u duginim bojama i ukrašena slikama na svim zidovima. No to nisu bile obične slike. Bile su to žive slike koje su se same pomicale. Svatko tko ih je pogledao, otkrio je da svaka priča svoju vlastitu priču.
Saznaj višeJato orlova živjelo je visoko u planinama iznad crne doline. Njihova su gnijezda bila blizu jedno drugome i sve su radili zajedno. Uvijek su letjeli iznad crne doline u jatu i nikada se nisu odvajali. Nazivali su se nepobjedivima. Željeli su vladati cijelom crnom dolinom i planinama iza nje. Nikada nikoga nisu primili među sebe, a nitko se nije usudio ni pitati. Osim jednog malog jastreba.
Saznaj višeKad pogledate globus, vidjet ćete mnogo velikih plavih mrlja. Znate li što su to? To su mora i oceani. Na našem ih planetu ima mnogo. U njima žive razne životinje – ribe velike i male, sitne i krupne, hobotnice i mnoga druga stvorenja.
Saznaj višeBaka Marica bila je najbolja baka na cijelom svijetu. Uvijek je nosila prekrasne, šarene, moderne suknje, a njezina svilenkasta srebrna kosa bila je uredno začešljana unatrag. No ono što je na njoj bilo najšarmantnije bio je njezin ljupki osmijeh. Nikada nije silazio s njezina lica. Iako je bila puno starija od svih ostalih, s njom je uvijek bilo zabavno.
Saznaj višeU visokim stijenama živio je zmaj. Bio je ogroman. Imao je široke ralje pune oštrih zuba. Njegov rep bio je dug i snažan. Kad bi njime zamahnuo, izgledalo bi kao da je potres. Ali ovaj zmaj bio je poseban i po još nečemu.
Saznaj višeNa samom rubu grada, gdje počinju šume i polja, stoji mala kuća. U njoj živi djevojčica po imenu Viki. Ide u drugi razred, već je velika djevojčica. Njena plava kosa uvijek prekrasno svjetluca na suncu, a nebeskoplave oči blješte čarobnim iskrama.
Saznaj višeNavečer, kada svi spavaju, malene vile izlijeću iz svojih skrovišta i posjećuju naše domove. Traže dječje sobe i tiho se provuku kroz prozor. Zatim zavire ispod jastuka, nadajući se da će pronaći zubić koji je ispao. No to nije uvijek tako lako. Ponekad ne ponesu zubić sa sobom. Baš kao jedne noći….

U predgrađu jednoga grada nalazilo se veliko jezero. Ležalo je podno stijena. Voda je bila duboka; šarani i somovi klizili su pod površinom, žabe su skakutale po obali, a na dnu je živio vodenjak. Bio je to maleni, ljubazni zeleni čovječuljak. Brinuo se za ribe, pazio da jezero ostane čisto i lijepo te se trudio da nitko ondje ne nastrada. Jednom je čak spasio i nečiji život – i to nedavno.
Saznaj višePočela je suša. Nitko dugo nije vidio oblake, čak se i sunce činilo puno toplijim nego inače. Životinje u šumi skrivale su se u sjeni borova i hladile u najbližem potoku. Ali vrućina nije bila njihova najveća briga. Budući da dugo nije padala kiša, požar je mogao izbiti svakog trenutka. I upravo se to dogodilo u borovoj šumi.
Saznaj više