Usred duboke šume nalazila se čudna kućica. Bila je sagrađena u krošnji drveta, tako da ju je malo tko mogao vidjeti. U njoj je živio razbojnik Karlo. Bio je dobar. Dapače, promatrao bi prolaznike i pljačkao samo one koji su imali višak novca, nisu se htjeli od njega odvojiti i sebično su ga zadržavali za sebe.
Saznaj više
U čarobnoj zemlji iza deset brežuljaka i deset dolina stajao je dvorac s najvišom kulom na svijetu. U kuli je živjela princeza, mlada i lijepa djevojka. Njezina duga crna kosa vijorila je na vjetru dok je gledala s prozora kule. Živjela je u ovoj kuli nekoliko godina. Ondje ju je zatočio kralj iz susjednog kraljevstva. Od malih nogu princeza je bila dobra i poslušna, ali kada je bila skoro odrasla, kralj je želio da sluša samo njega i da se uda za njega. Princeza je odbila, pa ju je zatvorio u kulu.
Saznaj više
U lijepom vrtu bio je kavez. Bio je pun strugotine i sijena. U tom je kavezu živio zamorčić. Zvao se Maksim. Bio je to mužjak. Imao je smeđe čupavo krzno, čokoladno smeđe oči i bio je vrlo lijen. Samo je ležao i ljenčario u kavezu cijeli dan. Kad bi mu došla želja za nečim, počeo bi glasno zviždati. Najviše od svega je volio jesti, spavati i valjati se u svom kavezu. A bio je sve teži i teži.
Saznaj više
U najdubljoj šumi punoj mahovine, drveća i paprati živio je mali vilenjak. Bio je malen, veličine gljive, nosio je zelenu šiljatu kapu, a obrazi su mu uvijek bili crveni. Bio je jako drag i uvijek nasmijan. Sve su ga životinje voljele. A kako je uvijek bio veseo i svemu se veselio, svi su ga zvali Radovan.
Saznaj višeIza nekoliko šuma i nekoliko polja bilo je jezerce. Na njemu je plutalo nekoliko lopoča, a oko njega je rasla trska. Iz trske su dopirali redoviti zvukovi. “Kvak, kvak, kvak, kvak.” Takvo kreketanje značilo je da se dvije žabe odmaraju kraj jezerca. Zvale su se Hop i Skok. Bila su to dva brata žapca.
Saznaj višeSvi su u cijelom gradu odavno zaspali. Bila je duboka noć. Na prozorima nije bilo upaljenih svjetala. Samo su zvijezde svjetlucale na nebu, a mjesec se njihao. Ali ipak je netko bio budan! Na zadnjem katu kuće u dječjoj sobi. To nisu bila djeca, ona su odavno zaspala. Taj netko je stajao kraj prozora sobice i čuvao stražu. Bio je to plišani medo.
Saznaj višeDaleko iza sela, blizu šuma i velikih polja, stajala je prekrasna farma. U njoj je živjela djevojčica Mia sa svojom majkom. Na farmi je živjelo mnogo životinja. Ovce, koze, krave i također jedan konj. Bio je to Mijin najbolji prijatelj. Mia se s majkom brinula o svim životinjama i jako ih je voljela, no s konjem je bilo drugačije.
Saznaj višeU jednom udaljenom selu stajala je mala kuća. U njoj je živjela djevojka s čupavim psom. Zvala se Ivka. Crnokosa djevojka smeđih očiju i prekrasnog osmijeha. Ali sada je bila tužna. Stajala je na pločniku ispred svoje kuće, držeći u ruci povodac svog psa. Vjerno je sjedio kraj nje. Oboje su gledali u kuću i izgledali tužno.
Saznaj višeBio je jednom jedan otok u dalekoj zemlji. Oko njega samo more nadaleko. Njegovi su valovi udarali o stijene koje su se uzdizale s jedne strane otoka. S druge strane nalazila se plaža. Voda je bila jako duboko ispod stijena i u toj dubini je bilo sve puno života. Morski psi su tamo imali dom.
Saznaj višeIza šume stajao je veliki mlin. Njegovo mlinarsko kolo se stalno vrtjelo, a gospodin mlinar i gospođa mlinarica, koji su tamo živjeli, proizvodili su brašno za cijelo selo. Uz mlin je bilo jezerce. Njegova je površina svjetlucala u daljini. Voda je prskala i tu i tamo pojavio bi se koji mjehurić jer je jezerce bilo puno šarana. Tamo su se veselo kupali.
Saznaj višeFilip je bio nemiran dječačić. Išao je u prvi razred i uopće nije volio školu. Nije htio učiti. Hrvatski jezik nije volio jer nije volio čitati. Nije volio matematiku jer nije volio brojati. Likovna i tehnička kultura za njega su bile patnja. Učiteljica i roditelji više nisu znali što bi s njim. Ali jednom se u školi dogodilo nešto što je Filipa uvjerilo da je važno znati čitati, znati brojeve, pa čak i znati nešto napraviti.
Saznaj višeDaleko u dubokoj šumi stajala je drvena kućica. Imala je crveni krov, drvena vrata, obojane prozore sa zavjesama u boji i bila je sva zelena. Izgledala je prekrasno. Tamo je živjela dobra mala vještica sa svojim mužem, čarobnjakom. Oboje su bili jako stari, ali budući da su bili čarobni, to nije bilo važno.
Saznaj višeAko pogledate u nebo, vidjet ćete kako se oblaci brzo kreću. To se ne podrazumijeva samo po sebi. Vjetar ih tjera. Ponekad je toliko jak da oblaci doslovno jure nebom, a ponekad je toliko slab da se oblaci jedva njišu. Odakle dolazi taj vjetar? A tko njime vlada? Kažu da postoje vjetreni vilenjaci koji lete među oblacima i raznose ih. Ima ih mnogo, ali ih ljudi ne vide. Lete visoko i skrivaju se među oblacima.
Saznaj višeNa kraju grada bila je visoka stambena zgrada. Imala je nekoliko katova. Ali na posljednjem, osmom katu, nešto je bilo drugačije. Prozori na ovom katu bili su ukrašeni prekrasnim zavjesama u boji. Svjetlucali su na sve strane sa svakim tračkom sunčeve svjetlosti. Povremeno se činilo da se u tim prozorima pojavljuju munje i čudne blistave boje. Tko je tamo živio? Mlada djevojka po imenu Petra. Ali ona nije bila bilo kakva djevojka. Bila je dobra i ljubazna vještica.
Saznaj višeUsred duboke šume nalazi se malo brdo od iglica, malih grančica i zemlje. A ako bolje pogledaš, čini se da se cijela hrpa miče. To je mravinjak. Posvuda uokolo i na tom malom brežuljku vidjet ćeš sitne, marljive mrave kako uvijek nekamo marširaju. Mravi su kao jedna velika obitelj. Pomažu jedni drugima i sve rade zajedno. Ali nije uvijek bilo tako u tom mravinjaku.
Saznaj više