Svi duhovi vole Noć vještica. U noći između zadnjeg dana listopada i prvog dana studenog duhovi mogu hodati među ljudima bez brige hoće li ih prepoznati. I čak se ne moraju maskirati kao ljudi da bi uspjeli. Iako su Pufi i Zubomila ovaj put nabavili masku.

“Maskirat ću se u vješticu,” pohvalila se svojim kostimom Zubomila.

“Ja ću se maskirati u gusara”, pohvalio se Pufi.

“Ljudi su tako glupi”, naglas je razmišljala Zubomila. “Maskiraju se da ih ne bismo prepoznali. Ali mi ih odmah prepoznamo.”

“Da, i drugačije mirišu. Ali super je jer barem jedan dan u godini možemo izaći iz Uklete kuće. Osim toga, slatkiši i čokolade su ukusni!”

I tako su na blagdan Svih svetih Pufi i Zubomila otišli recitirati pjesmice po kućama dok je mama još rezbarila repu. Tata je već izrezao bundeve, ali je mama inzistirala da je repa tradicionalnija. Nažalost, nije bilo tako lako od nje napraviti lampion kao što je isprva mislila.

“Dan Svih svetih, koji je danas poznatiji kao Noć vještica, nekoć je bio izvorna keltska Nova godina”, rekla je mama dok se borila s repom. Umjesto toga, savinula je žlicu. “Zato se prave ove svjetiljke. Nova godina je označavala prijelaz svjetla i tame, ljeta i zime, i kao što su se mogla susresti carstva živih i mrtvih. Da bi to učinili, ljudi su izrađivali lampione da ih štite od zlih duhova, a također su se oblačili u njih kako ih pravi duhovi ne bi prepoznali i povrijedili ih.”

Mama je zatim nastavila objašnjavati djeci da je dolaskom kršćanstva na ovaj dan ustanovljen blagdan Svih svetih kako bi se slavili svi oni sveci koji su ušli i nisu ušli u kalendar. Potom je savila i petu žlicu, poželjela djeci puno sreće i krenula u potragu za prikladnijim alatom za rezbarenje repe.

I tako su djeca napokon krenula. Na putu su se Pufiju pridružili i Leo Vodenjak, maskiran u vampira, i Zora Vilinska, godinu dana mlađa od njega, maskirana u šišmiša.

Djeca su krenula obilaziti kuće i recitirati pjesmice, ali uglavnom je bilo dovoljno reći “Trik ili poslastica”.

Košare su im se polako punile, ali Pufi i dalje nije bio zadovoljan. Još uvijek nije dobio čokoladu koju je najviše volio. Na putu do sljedeće kuće bijesno je udarao kamenje i glasno psovao.

“Čuo sam da nekome treba čokolada”, čuo se glas iza djece.

Iza njih je stajao starac obučen kao lovac, ali su mu rogovi virili ispod šeširića. Ovakvu krinku djeca nikad prije nisu vidjela.

“Ja sam Samael, vrag. Imam čokoladu koju želiš.”

“Trik ili poslastica!” uzviknuo je Pufi.

“Rado ću vam dati čokoladu bez pjesmice. Ali pazite da se ne pretvorite u prave duhove, djeco.”

Pufi se zabavljeno nasmijao. Ljudi su tako glupi. Možda stari misli da su samo maskirana djeca.

“Hvala”, Zora se okrenula da zahvali tajanstvenom strancu, ali jedino što je vidjela bio je mrak. Nitko više nije stajao tamo. “Kamo je nestao?”

“Mislim da je otišao”, odmahnuo je Pufi rukom, već puneći usta čokoladom.

“Nešto tu ne štima”, oklijevala je Zubomila, ali ostali su već pojeli svoju čokoladu.

U tom trenutku nešto se promijenilo.

“Sad dignite ruke i dajte mi svoje košare, jer ja sam užasan gusar Kapetan Roko Crnoglavi”, vikao je Pufi čekajući da mu daju svoje košare. Bio je ozbiljan.

“Pufi, ne budi smiješan”, prekorila ga je Zubomila, ali Leo je već skočio i sisao joj vrat.

“Pokaži mi svoj vrat da ti se krvi napijem!” – šapnuo je.

“Što je vama?”

Zubomila pogledala je Zoru. Zora je zamahnula krilima, podigla se u zrak i odletjela u tamu. Zubomila je počela bježati od vampira i gusara. Gotovo je sustigla Lea kada je gusar Kapetan Roko Crnoglavi primijetio da Leo ima košaru punu slatkiša i napao ga na gusarski način. Zubomila je gledala kako se svađaju oko košare, pitajući se kako se izvući iz ove zavrzlame.

Samael je bio pravi vrag, to je bilo jasno, i sigurno nije lagao kad ih je upozorio da bi mogli postati pravi duhovi. Postali su ono u što su bili maskirani. I Zubomila bila je maskirana u vješticu. Ona je jedina koja bi mogla baciti čaroliju na njih! Posegnula je za svojom čokoladom od Samaela i zagrizla.

“Evo me,” nasmijala se čarobnjački, izvukavši štapić i uperivši ga u Pufija. “Razbijam čokoladnu kletvu da opet budeš zubati duh!”

Iz štapića je izletio bljesak svjetla i Pufi se zaustavio.

“Razbijam čokoladnu kletvu da opet budeš vodenjak!”

Iz štapića je došao bljesak svjetla i Leo se zaustavio. On i Pufi su zurili jedno u drugo.

“Što se dogodilo?” začudila su se oba dječaka. “A gdje je Zora?”

Razbijam čokoladnu kletvu.. Ali čekajte, što ako Zora negdje leti? Ako razbijem kletvu, mogla bi pasti na tlo i ozlijediti se.”

“Onda sjedni na svoju metlu i pronađi je”, savjetovao ju je Pufi dodajući joj metlu koja joj je ispala dok je bježala od gusara i vampira.

“Hvala ti, buraz. Možda te neću pretvoriti u žabu zbog toga.”

“Jako smiješno”, naceri se Pufi.

Zubomila uzjahala je svoju metlu i odlebdjela u zrak. Na trenutak je kružila iznad grada kad je odjednom ugledala Zoru.

“Zora, vidi što sam dobila”, rekla je, bacivši šaku slatkiša na tlo.

Šišmiš Zora odmah se spustila na tlo. Zubomila je sletjela i odmah bacila čaroliju na Zoru. Zora se ponovno pretvorila u vilu.

“Sad sam ja na redu”, rekla je Zubomila, uperivši štapić u sebe i rekavši: “Razbijam čokoladnu kletvu kako bih ponovno mogla biti zubati duh.”

I tako se Zubomila pretvorila u duha. Ali zamalo nije uspjela, jer je počelo svitati. Što ako se ne bi stigli presvući prije početka dana? Bi li zauvijek ostali takvi? Srećom, nisu morali saznati.

Svi su se vratili kući nakon što su pojeli slatkiše i bili su sretni što je sablasna noć završila.