Nekada davno u malom gradu živio je dječak po imenu Adam koji je jako želio vidjeti cijeli svijet. Međutim, još je bio dijete i njegovi roditelji nisu imali puno novca.

Unatoč tome, Adam nije odustajao od svog sna. Svaki dan igrao se u svojoj sobi svojim crvenim autićem i pretvarao se da putuje u različite zemlje. Mama se uvijek smiješila njegovoj mašti.

Kad su se vratili iz vrtića, mama je pripremala večeru, a Adam se otišao igrati. Uzeo je svoj mali autić i promrmljao:

“Vruuum vruum! Danas idemo u Aziju. Ljudi tamo imaju drukčije oči i kuhaju najbolju rižu. A onda idemo u Egipat – kažu da su pustinje pune pijeska, a piramide pune mumija! A ja bih volio jahati deve s grbama.”

Tako je Adam sanjario sve dok nije došao jedan izvanredan dan. Mama je morala duže ostati na poslu, a Adam je ostao sam kod kuće. Kada je uzeo svoj autić, dogodilo se nešto nevjerojatno – autić se pretvorio u pravi automobil! Adam ga je u nevjerici gledao sve dok mu se automobil nije obratio:

“Što čekaš, mladi gospodaru? Imaš toliko ideja u glavi, idemo u avanturu! Uđi i odvest ću te kamo god želiš.”

Adam nije oklijevao i ušao je u automobil.

“Dakle, kamo prvo? U topli Egipat?” upitao je automobil.

“Može!” složio se Adam.

U trenutku su se našli u prostranoj pustinji. U daljini su se uzdizale piramide, a deve su  mirno šetale. Adam je ubrzo sjedio na jednoj od njih dok je hodala kroz vrući pijesak

“Ovo je nevjerojatno! Kao u bajci!” uzviknuo je uzbuđeno.

“A kamo sada?” upitao je automobil.

“U Kinu, kušati najbolju rižu na svijetu!”

Odjednom su stajali uz rijeku u dalekoj Aziji. Na obali su ljudi vježbali borilačke vještine, a na stolu je stajala zdjela mirisne riže. Adam je kušao i rekao:

“Najbolja koju sam ikad probao.”

„Još jedno putovanje i idemo kući, mama će se uskoro vratiti“, predložio je automobil.

„U prašumu! Želim vidjeti šarene papige!“ 

U trenu su se našli u zelenoj džungli. Visoko na drveću visjele su lijane po kojima su se majmuni njihali, a zrakom se širio glasni krik šarenih papiga. 

Adam je primijetio i male crno-bijele medvjediće kako jedu bambus.

„Kakve su to životinje?“, upitao je.

„To su pande“, objasnio je autić.

„Sad idemo kući. Ali ako budeš dobar, odvest ću te opet“, rekao je automobil.

Adam je kimnuo i u istom se trenutku vratio u svoju sobu.

Je li to bilo stvarno ili samo san? Nitko ne zna, ali za Adama je to bio najljepši dan u životu.