Priče za laku noć

Legenda kaže: da nije bilo Crne Kraljice, ne bi bilo ni Crne, ni Bijele rijeke; a da nema ovih rijeka, ne bi bilo ni Plitvičkih jezera… 

Mali Toni živio je blizu šume. Imao je kovrčavu smeđu kosu. Uvijek se uvijala na sve strane. Ruke su mu uvijek bile prljave, odjeća poderana, a osmijeh mu se rijetko pojavljivao na licu. Bio je, ukratko, namrgođeni mrzovoljko. Gotovo ništa ga nije veselilo, a uništavao je ili prljao što je mogao.

Na kraju grada, u maloj kući, živio je slikar. Slikao je slike i razne plakate. I sve što je slikao bile su životinje. Na nekima od njegovih slika ponosno korača mačak s čizmama, na drujoj ježići s jabukama, a na trećoj je naslikao mišicu sa sirom. Sve slikareve slike i plakati visjeli su izloženi u njegovom vrtu.

Na prostranoj livadi punoj cvijeća ležalo je dvoje djece. Djevojčica, Klara, i mali dječak, Oliver. Klara je bila slatka djevojčica zelenih očiju poput mačke i svijetle kose.

Kad dođe proljeće, u prirodi se događaju velike stvari. Cvijeće se budi, drveće počinje zeleniti, a životinje rađaju mlade bebe. Jedna takva beba rođena je iu našem zoološkom vrtu. Na svijet je stigao mali nilski konj. Bio je to veliki događaj i sve su životinje u zoološkom vrtu bile jako sretne. Skrbnici su također bili uzbuđeni.

U gradu po imenu Hameln štakori su bili prenapučeni. Cijeli je grad bio pun njih. Narod ih se bojao i bio nesretan.

Psić je sam izašao na snijeg. Prvi put u životu vidio je snijeg, pa je u početku oprezno gazio. Bilo mu je hladno pod šapama. Ali onda su počele padati velike pahulje i psić se uzbudio.

Reći ću vam nešto: čak i božićna drvca imaju vrtić. Iskreno, zaista. Samo ne dječju sobu kakvu imaju vaša dječica, gdje su vrata, igračke i učitelji. Božićna drvca imaju rasadnik u prekrasnoj, zelenoj šumi. Pod plavim nebom. Sa suncem. S oblacima. S kišom. I snježnim pahuljama. Stvarno!

Usred prostranog mora plovila je brodica. Jedra su joj bila raširena, a zastava joj se vijorila na vjetru. Na toj brodici živio je gusar Viktor. Imao je dugu kosu, crni povez na oku i sijedu bradu na licu. Veslao je preko mora.

Bili jednom kralj i kraljica i rodila im se kćerkica. Budući da je bila lijepa kao ruža, nazvali su je Ruža. Noću su se u njezinoj sobi pojavile tri vile. :

Postoje ptice koje vole zimu. Uvijek dolete kad padne snijeg. Uopće im nije hladno. Sigurno ste ih već vidjeli. To su vrane. Jedne zime došle su i u naše selo.

Pala je večer. Mjesec se pojavio na nebu, oko njega su treptale zvijezde, a na prozorima više nije svijetlilo nikakvo svjetlo. U gradu su već svi spavali. Bila je duboka noć. No iako je bilo ovako kasno i nitko više nije bio budan, ispod kreveta jednog dječačića čulo se tiho šuškanje. Bilo je to u sobi malog Vincea.

Nedaleko odavde je lijepo malo selo. Ima nekoliko kuća sa šarenim krovovima, nekoliko stabala i puno cvijeća. Oko ovog sela teče rječica. Izgleda kao svaka druga, ali malo ljudi zna da je ova rijeka dom riječnih vilenjaka. Imaju svoje kućice skrivene duž cijele rijeke. To su male odaje i hodnici iskopani ispod obale.