Noć vještica se trebala održati na Čarobnjačkom trgu, što znači da su svi u školi bili odijeveni u zastrašujuću odjeću. Djevojčica Sara jedva je čekala! Radovala se zabavi u svom razredu, gdje će se ona i njezine kolege odjenuti kao duhovi ili strašna čudovišta. Ali još nije bila sigurna koji će kostim obući. Najviše se veselila poslasticama – bombonima u obliku zmije ili pauka i pričama koje bi im učiteljica propovijedala.
Noć vještica već je ovaj petak! Bio je kraj listopada i cijela je škola, uz šareno otpalo lišće u dvorištu, bila ukrašena izrezbarenim bundevama i duhovima od papira koje su djeca i učiteljice izradili. Razred 3. B bio je posebno uređen papirnatim duhovima i paučinom od starih zavjesa, no crni pauci sa svojih osam nogu i debelim trbusima izgledali su najstrašnije. “Napravljeni su od krep papira i umjesto nogu imaju ticala,” smirivala se Sara. Napokon je odabrala kostim. Maskirat će se kao vještica! Cijeli vikend je, uz zadaću, gledala Harryja Pottera!
Sarin alarm zazvonio je, pa je skočila s kreveta. “Danas je Noć vještica!” uskliknula je uzbuđeno. Umila se, obukla crnu haljinu prekrivenu paučinom i stavila čarobnjački šešir. Mama ju našminkala kao pravu vješticu! Naravno, nisu mogle izostati ni metla i štapić! Tata joj je pripremio palačinke u obliku bundeve. “Prestrašio sam se!” nasmijao se tata kad ju je vidio i pružio joj palačinke. Sara je bila zadovoljna, pojela ih je i zaputila se u školu. Danas će imati samo dva sata nastave, a zatim – hura, slavlje! Škola je bila puna pravih čudovišta i duhova, uzalud biste tražili učeću djecu! Bilo je tu vještica, kostura, duhova, bundeva, pojavio se čak i sam vuk! Djeca su se počela prepirati tko ima najbolju masku.
“Ja imam najbolju masku, strašan sam vuk!”, rekao je Beri podrugljivo. “Ne, ja imam najbolju masku!” uzvikla je Sara, mašući svojim štapićem. Ostali su brzo uskočili. Odjednom se svjetlo ugasilo, ostali su samo mali lampioni na paučinama. “Što se događa?” upitala je Sara Berija, svog kolegu iz razreda. Samo je odmahnuo glavom. “Strah me je,” vikala je njihova kolegica Lenka. Svi su se primili za ruke, drhteći od užasa.
“Nije lijepo svađati se!” začuo se strašan glas iz kuta učionice kraj vrata. “Svatko ima lijepu masku!”. Djeca su se privila jedno uz drugo, obečavajući da se više nikad neće svađati.
Odjednom je izašla učiteljica u haljini vještice, s pladnjem punim slatkiša i širokim osmijehom. Djeca su prasnula u smijeh. “Gospođo učiteljice, preplašili ste nas!”, uzviknuli su i prionuli na slatkiše i sok od jagoda. Potom je učiteljica djeci ispričala porijeklo Noći vještica, a djeca su se smijala. Poslije toga je počeo najbolji dio – disko! I nitko se nije više svađao tko ima najbolju masku – svi su zajedno veselo plesali i zabavljali se.
