Bilo je prekrasno ljetno poslijepodne, a lisica, koja je upravo pojela sedam mladih gavrana, bila je zadovoljna i puna energije. Odlučila se malo zabaviti na livadi okupanoj suncem. Skakala je i vrtjela se u krug, a tijekom jednog salta u travi je ugledala malog puža kako se polako penje uz vlat trave.
“Kakav brzarac!” Lisica se podrugljivo nasmijala. “Tako sićušno stvorenje s malom ljušturom, a čak se i vjetar ne usuđuje utrkivati s tobom! Možeš li uopće negdje stići za manje od mjesec dana?”
Puž je ispružio rogove, mirno ju je pogledao i rekao: „Ako misliš da sam tako spor, što kažeš da se utrkujemo? Možda te iznenadim.“
Lisica se toliko smijala da ju je zabolio trbuh. “Želiš se utrkivati sa mnom? To će biti kratki spektakl! Ali u redu, ja sam za – cilj će biti tamo kraj rijeke.”
Puž je ležerno upitao: “Ne želiš li prednost? Možda duljinu svog repa? Svejedno ću te pobijediti.”
Lisica je bila malo zatečena ponudom. “Kako bi me mogao prestići kad jedva pužeš?” pomislila je. Ali budući da je bila uvjerena u svoju pobjedu, pristala je.
Obojica su stajali na startnoj liniji. Puž se tiho prišuljao lisici i nježno se uhvatio za vrh njezina repa. “Spreman”, rekao je puž. “Tri, dva, jedan, kreni!”
Lisica je nestala poput vihora. Vjetar joj je zviždao u ušima, trava je šuštala pod njezinim šapama, i za trenutak je stajala uz rijeku. Trijumfalno se okrenula kako bi uživala u pogledu na puža, koji je, prema njezinim očekivanjima, trebao biti na početku utrke. Oštro je zamahnula repom, a puž, koji se čvrsto držao za njega, odletio je ravno preko rijeke!
Kad lisica nije vidjela nikakav znak kretanja, viknula je: “Pa, pužu, odustaješ? Više se ne mičeš?”
“Nimalo!” začuo se glas s druge obale. “Dugo sam ovdje! Čak sam uspio preplivati rijeku dok te nije bilo.”
Lisica je stajala tamo otvorenih usta. Nije mogla shvatiti kako je to moguće. Posramljeno je objesila uši i rep te se tiho iskrala u šumu. Nikada više nije podcjenjivala one koji su izgledali slabo ili sporo.
“I puž je, bez žurbe, krenuo dalje, ostavljajući za sobom priču koja i danas šapuće: da mudrost i strpljenje pobjeđuju i najbrže – i najpametnije.”
