Nekada davno živjela je djevojka po imenu Alenka sa svojom ostarjelom majkom u skromnoj kućici. Budući da je majka bila sve slabija, Alenka se trudila učiniti sve što je bilo u njezinoj moći kako bi joj olakšala život. Imala je srce od zlata i svi ljudi u selu poznavali su je kao skromnu, vrijednu i ljubaznu djevojku.

Jednoga prekrasnog, sunčanog dana Alenka je otišla u šumu brati slatke jagode. Bilo je to doba godine kada su bile najukusnije, a željela je njima razveseliti svoju majku. Šetala je šumskom stazom, uživajući u toplim sunčevim zrakama i pjevu ptica, usput berući zrele jagode s grmova koje je pronalazila.

Stigla je do jezera, gdje je ugledala zgodnog mladog ribara. 

“Dobro jutro, lijepa djevojko. Prekrasan je dan, zar ne?” pozdravio ju je. 

“Dobro jutro. Doista jest. Ima šta danas?” upitala je djevojka prilazeći bliže. 

„Svaki je dan drukčiji. Katkad se dobro skrivaju, ali pogledaj, danas sam već ulovio tri pastrve. Ako mi kažeš svoje ime, jednu ću ti pokloniti. Toliko si ljubazna“, rekao je ribar uz osmijeh 

„Ja sam Alenka. Drago mi je“, odgovorila je i pružila mu ruku, koju je mladić galantno poljubio. 

„Prekrasno ime za prekrasnu djevojku. Ja sam Miha“, predstavio se ribar i, kako je obećao, dao joj svježu pastrvu. 

Alenka je sretna otišla kući, obećavši Mihi da će se uskoro ponovno vidjeti. No putem se izgubila u šumi i više nije mogla pronaći put kući. 

Već se smrkavalo kada je Alenka u daljini ugledala kućicu. Pokucala je na vrata i starac joj ih je otvorio. 

„Dobra večer. Oprostite što vas uznemiravam, ali izgubila sam se u šumi. Već pada mrak pa bih vas zamolila možete li me primiti da prenoćim. Sutra ću ponovno krenuti i potražiti put kući“, rekla je pristojno. 

„Dobra večer, djevojko. Uđi, odmori se. Sutra ću te otpratiti do puta koji vodi prema tvojoj kući“, odgovorio je starac i srdačno je pozvao unutra. Skuhao joj je topao čaj, a razgovarali su dugo u noć. 

Alenka je doznala da starac živi sam otkako mu je umrla žena. Nekada je vrijedno pomagao graditi kuće, ali zbog starosti i bolesti više nije imao snage za težak rad. Dane je provodio brinući se samo za ono najnužnije i polako obrađujući svoj vrt. 

Bilo joj ga je iskreno žao pa je, u znak zahvalnosti za gostoprimstvo, ponudila da prije odlaska uredi njegov vrt. 

Sljedećeg jutra ustala je rano. Počupala je sav korov, pokosila travu i zalila cvijeće. Za ručak je pripremila pastrvu koju joj je darovao Miha pa su zajedno uživali u ukusnom obroku. 

„Doista si vrijedna djevojka. Kad bi mogla ostati još nekoliko dana i pomoći mi, bio bih ti vrlo zahvalan. Za tvoj trud lijepo ću ti se odužiti.“ 

Alenka je pomislila kako je starac posve sam i da bi mu svaka pomoć dobro došla.

„U redu. Ostat ću tri dana, ali nakon toga moram kući svojoj majci,“ odgovorila je.

Tijekom sljedećih dana pomogla mu je očistiti cijelu kuću, pripremila mu ogrjev i nabrala ljekovito bilje za njegova bolna leđa. Tri su dana su proljetjela u tren oka, a potom je došlo vrijeme rastanka.

„Bila si vrlo dobra prema meni, Alenka“, rekao je starac. „Mnogo si mi pomogla. Star sam i bolestan pa više ne mogu raditi kao nekad. Zato ti želim pokloniti ovu kartu šume, uz pomoć koje ćeš uvijek lako pronaći put kući, i ovu čarobnu torbicu. U njoj ćeš uvijek pronaći dovoljno novca za sve što ti bude potrebno.“ 

Alenka mu je od srca zahvalila na darovima i krenula kući. 

Bilo je i krajnje vrijeme, jer se njezina majka umirala od brige. Kad se Alenka vratila, ispričala joj je sve što joj se dogodilo i majka je s olakšanjem saslušala njezinu neobičnu priču. 

Tada se Alenka sjetila obećanja koje je dala Mihi pa je požurila natrag do jezera. Imala je sreće jer je Miha svakoga dana dolazio tamo loviti ribu

Čim ju je ugledao, lice mu se ozarilo.

„Već sam se bojao da nećeš doći. Gdje si bila sve ovo vrijeme?“ upitao je.

„Oprosti što sam te zabrinula“, odgovorila je Alenka. „Na putu kući izgubila sam se u šumi i naišla na kućicu usamljenog starca. Ostala sam nekoliko dana kako bih mu pomogla.“

Od toga dana Alenka i Miha sastajali su se svakoga dana.

Tako je zahvaljujući jednom sudbonosnom danu Alenka pronašla ljubav svog života, a čarobna torbica pobrinula se da ona i njezina majka više nikada ne oskudijevaju ni u hrani ni u svemu što im je bilo potrebno.