Ispred robne kuće prodavali su božićna drvca. Među njima je bilo i jedno malo, ružno drvce s obješenim granama. Bilo je tužno jer se bojalo da ga nitko neće uzeti, da će ostati ispred robnom kućom i da nikada neće doživjeti Božić u svojoj punoj ljepoti, okićeno i ukrašeno. Činilo se da će tako i biti. Ljudi su dolazili i odlazili, birajući lijepa i velika božićna drvca, a ono je stajalo neprimijećeno.
Tek je pred kraj dana došla je mlada žena. “Treba mi malo drvce, ne veliko. Želim ga pokloniti baki i djedu da im uljepšam Božić.
Samo da nije skupo”, objasnila je prodavaču, promatrajući izložena drvca. Prodavač je osjetio priliku da se riješi malog, ružnog drvca i ponudio ga ženi s popustom. Bila je presretna.
I drvce je bilo sretno! Napokon će doživjeti Božić! Žena ga je utovarila u auto i odvezla baki i djedu. Istovarila ga je, a malo drvce je bilo presretno kad su baka i djed bili oduševljeni. Stalno su ga promatrali i planirali kako će ga lijepo ukrasiti. Tako se i dogodilo. Nakon nekoliko sati, malo ružno drvce pretvorilo se u prekrasno božićno drvce s kuglicama, ukrasima i bljeskajućim svjetlima. Jedino mu se nije svidjela stara mačka koja se stalno motala oko njega i pokušavala ga srušiti.
Bio je prekrasan Božić. Iako baka i djed nisu imali puno novca, nisu si davali skupe darove niti pekli puno kolača, ali su bili veseli i cijenili ono što imaju. Nakon večere sjeli su uz drvce i pjevali prekrasne božićne pjesme. Divili su se svom malom lijepom drvcu i bili zadovoljni. Znali su cijeniti male stvari.
Drvce je bilo zadovoljno jer je ispunilo svoju svrhu – usrećivalo je ljude za Božić. A njega je usrećila žena koja ga je donijela te baka i djed koji su ga tako lijepo ukrasili.
