Iza brda i dolina stajalo je malo selo. Na rubu sela, u blizini šume, bila je mala kuća. Tamo je živjela Viki sa svojim roditeljima. Bila je djevojčica puna energije. Voljela je sport i najviše je voljela trčati. Svaki dan je trčala u šumi. Preskakala bi štapove i potočiće, izbjegavala bi grane i uvijek trčala izvan šume na lijepi proplanak. Tamo bi sjedila u travi i uživala u pogledu na cijelo selo. Voljela je biti tamo. To joj je bilo omiljeno mjesto. Bilo je tiho i nije bilo lako dotrčati tamo. I to joj se jako sviđalo.
Saznaj višeBajke o djeci
Kako je vjetar nagovorio tužnu kap da padne
Kad dođe jesen, vani počne padati lišće. Ali ne samo lišće. Često padaju i kapi kiše. Izvan prozora pada kiša. Zahladilo je. Tamni oblaci skupljaju se na nebu i zatim ispuštaju slapove kapi na zemlju, zalijevajući ju. Takvo vrijeme volimo gledati samo kroz prozor. Previše kapi kiše pada s neba. Znam priču o jednoj kišnoj kapi koja je bila drugačija. Izgledala je kao druge, ali se nije ponašala kao one.
Saznaj višeO Marici i njezinoj baki Ružici
Visoko u planinama stajala je lijepa drvena koliba. Jedva ste je mogli vidjeti jer je bila skrivena iza najvećih stabala. U njoj je živjela baka Ružica. Ali često je imala društvo. Njezina unuka Marica dolazila joj je gotovo stalno u posjete. Voljela je praznike kod bake, pa je češće bila tamo nego kod kuće. Može se reći da je tamo živjela. Marica je bila slatka djevojčica kovrčave kose. Bila je hrabra i znatiželjna i htjela je sve znati i sve probati. Svaki je dan kod svoje bake Ružice imala avanturu.
Saznaj višePriča o tužnoj Terezi
Zima je završila. Posvuda je počela rasti zelena trava, na livadama je cvjetalo cvijeće. Sunce je sve više grijalo. U dječjem vrtiću ispred prozora sjedila je Tereza, djevojčica svijetle kose, rumenih obraza i plavih očiju. Svojim preslatkim osmijehom uvijek je razveselila svu djecu u vrtiću. Ali u posljednje vrijeme nije se previše smijala, a danas se uopće nije nasmiješila. Tužno je gledala kroz prozor, glave naslonjene na rukama i potpuno staklenih očiju, kao da joj se plače.
Saznaj višeSpretan automehaničar Patrik
Patrik je bio dječak iz malog grada. Živio je u udobnoj kući sa svojim ocem. Imali su veliki servis pored kuće i natpis iznad servisa koji je glasio: “Najbolji mehaničar u gradu”. Patrikov tata popravljao je aute u servisu. Ljudi iz cijelog susjedstva dolazili su k njemu sa svojim automobilima jer je mogao popraviti baš sve. Patrik je uvijek gledao svog tatu na poslu. Učio je od njega. Još dok je bio mali dječak, bio je vrlo spretan i znao je sam popraviti štošta.
Saznaj višeLopov na farmi
Na mjestu jako jako daleko odavde, iza duboke šume, bila je farma. Oko nje su bila velika polja. Na njima su se uzgajali krumpir i kukuruz. Na ovoj je farmi živjelo nekoliko životinja. U staji su bile ovce, uz šupu je stražario veliki pas, u štali su bili konji, a po dvorištu su trčale kokoši i patke. Za sve njih brinuo se stari i mudri seljak. Već je bio djed, ali je imao još dosta posla. Svaki praznik posjećivao ga je unuk Pavo. Pomagao je djedu oko životinja i cijele farme. Imao je mnogo avantura na farmi. Ali jedna je bila najuzbudljivija od svih.
Saznaj višeZnatiželjni Jure i vještica
Draga dječice, sigurno se sjećate priče o znatiželjnom dječaku Juretu, koji je zajedno sa svojim vjernim psom Brunom otišao u šumu skupljati bilje i bobice. I kad Jure nije poslušao majčin savjet i otišao dublje u šumu, susreo je staricu kojoj je odlučio pomoći nositi drva do njezine kućice.
Saznaj višePriča o znatiželjnom Juretu
Bila jednom jedna kućica. U toj drvenoj kućici na kraju sela živio je znatiželjni dječačić Jure. Sve ga je zanimalo. Ali najviše od svega volio je otići u šumu, gdje je mogao istraživati ljepotu prirode.
Saznaj višeCrveni autić na putu
Draga djeco, sigurna sam da se sjećate malog dječaka Vilima i njegove omiljene igračke, crvenog autića zvanog Red. Dok je dječačić s roditeljima putovao na ljetovanje na more, na putu je izgubio autić. A danas ćemo saznati je li crveni autić Red pronašao put do svog najboljeg prijatelja Vilima.
Saznaj višeZačarana princeza
Jednom davno, davno, u velikom dvorcu živjela je zla kraljica, vještica Zelda. Kraljica Zelda je znala sve vrste magije, i zato je vladala cijelim dvorcem. Svi su se bojali njezine magije.
Saznaj višeDječak i njegov put do najveće snage
Bio jednom jedan dječak koji je želio biti najjači dječak na svijetu. Vježbao je kad god je imao priliku: trenirao u parku, kod kuće, u maloj školi. Gdje god je bio neki zidić za popeti se, on se popeo. Svaki potočić je preskočio, sa svakog brežuljka je skočio.
Saznaj višeO crvenom autiću
Bio jednom mali plavokosi dječak po imenu Vilim koji se volio igrati s autićima. Njegov najdraži, kojeg je imao u dječjoj sobi, bio je crveni autić koji se zvao Red.
Saznaj višeKako je Jure upoznao bijelu damu
U daljini na visokom brežuljku stajao je dvorac. Tu i tamo nedostajao mu je komad zida, ponegdje je bio prilično izlupan i nitko nije živio u njemu. Bio je više poput ruševine. Ponekad su ga neki turisti dolazili vidjeti. Prošli bi kroz sve njegove hodnike, pogledali sve njegove zidove, a onda bi otišli. Nitko nije znao kakve tajne čuva taj dvorac. Nitko nije znao što se tamo događa kad padne mrak.
Saznaj višeKako je princeza Amelija otkrila svoj talent
Draga dječice, sigurno se sjećate prekrasne princeze Amelije koja je pokušavala pronaći svoj talent. Željela je konačno biti spretna i korisna u nečemu poput pravih princeza. Svoj talent je tražila ne samo u kraljevskoj kuhinji i dvorani gdje je učila mačevanje, nego čak i u selu pred dvorcem. I tamo je upoznala malog dječaka po imenu Toma, kojem je odlučila pomoći.
Saznaj višeNespretna princeza Amelija
Iza guste šume i šarenih livada stajao je dvorac. U tom je dvorcu živjela lijepa princeza po imenu Amelija. Smeđokosa princeza bila je vrlo znatiželjna. Sve ju je zanimalo, ali ni u čemu nije bila baš dobra. Željela je biti korisna i spretna poput prave princeze ili nadarena poput svog brata, ali naša princeza nije bila dobra u pjevanju, a niti u plesu. Stoga je odlučila pronaći ono u čemu je dobra.
Saznaj više