Bila jednom jedna sićušna žena koja je živjela u sićušnoj kući u sićušnom selu. Jednog dana ta sićušna žena stavila je svoj sićušni šeširić i izašla iz svoje sićušne kuće u sićušnu šetnju.
I kada je ova sićušna žena prešla sićušan put, došla je do sićušnih vrata; pa je sićušna žena otvorila sićušna vrata i otišla u sićušno crkveno dvorište. I kada je ova sićušna žena ušla u sićušno crkveno dvorište, vidjela je sićušnu kost na sićušnom grobu, i sićušna žena rekla je sebi, “Ova sićušna kost napravit će mi sićušnu juhu za moju sićušnu večeru.” Tako je sićušna žena stavila sićušnu kost u svoj sićušni džep i otišla kući u svoju sićušnu kuću.
Sada kada je sićušna žena stigla u svoju sićušnu kuću, bila je pomalo umorna; pa se popela svojim sićušnim stepenicama do svog sićušnog kreveta i stavila sićušnu kost u sićušan ormarić. I kad je ta sićušna žena spavala, probudio ju je sićušan glas iz sićušnog ormarića, koji je rekao:
“Daj mi moju kost!”
A ova sićušna žena bila je pomalo prestrašena, pa je sakrila svoju sićušnu glavicu ispod sićušne odjeće i ponovno otišla spavati. I kad je ponovno spavala kratko vrijeme, sićušni glasić opet je povikao iz sićušnog ormarića nešto glasnije,
“Daj mi moju kost!”
Zbog toga se sićušna žena još više uplašila, pa je svoju sićušnu glavu sakrila još malo ispod sićušne odjeće. I kad je sićušna žena opet kratko spavala, sićušan glas iz sićušnog ormarića ponovno je rekao još glasnije,
“Daj mi moju kost!”
A ova sićušna žena bila je još više uplašena, ali je izbacila svoju sićušnu glavicu iz te sićušne odjeće, i rekla svojim najglasnijim sićušnim glasom, “Uzmi je!”
Prelosa prica!!
Ajme loše priče!!