Bajke o djeci

U dalekoj zemlji, duboko u šumi, stajala je drvena koliba. A unutar nje dogodila se jedna priča koju ću vam sada ispričati.

Rosie i Lisa bile su dvije nerazdvojne djevojčice. Bile su kao dan i noć, kao voda i vatra. Tako različite, ali tako bliske prijateljice. Rosie je imala dugu crvenu kosu poput plamena i oči crne poput ugljena. Lisa je bila djevojčica kratke svijetle kose, a oči su joj bile zelene kao u mačke.

U blizini mračne šume stajala je mala kućica. U njoj su živjeli djed i baka. Svaki praznik dolazila im je u posjet unuka Anette. Djevojčica smeđe ravne kose i očaravajućeg osmijeha. Svaki slobodan dan provodila je u bakinoj i djedovoj vikendici. Ali jednog praznika dogodilo se nešto što Anette nikada neće zaboraviti.

Na rubu grada, točno tamo gdje završavaju sve ceste i pločnici, stoji šarena kuća. Ima narančasti krov i svijetloplave zidove na kojima je naslikano cvijeće. Iako u njoj nitko ne živi, svaki dan dolazi puno djece koju dovode roditelji. To je vrtić. Ali ne bilo koji vrtić.

Priča koju ću vam sada ispričati dogodila se noću. Na nebu se pojavila mjesečina, zvijezde su svjetlucale poput kapljica rose na crnom platnu, a tlo je bilo prekriveno blještavo bijelim snježnim pokrivačem.

Cijeli je grad otišao na spavanje, samo je na jednom prozoru još titralo svjetlo. Bila je to sobica na tavanu. Ispod pokrivača bio je skriven dječačić po imenu Trpimir.

Jednom davno postojalo je jedno jako lijepo selo. U ovom selu nalazila se mala obitelj. Majka, otac i dvije male lijepe djevojčice po imenu Lora i Marija.