U jednoj bajkovitoj zemlji nije bilo nijednog čarobnjaka dovoljno zlog da bi mu palo na pamet otimati i začaravati princeze, niti nijednog zmaja toliko gladnog da jede princeze i vitezove. Sve su vještice u toj zemlji bile previše lijene za čarolije. I tako je u tom kraljevstvu vladala strašna dosada. 

Jednoga dana kralj je smislio malo zabave za svoje podanike. 

“Dragi podanici, proglašavam utrku po našem kraljevstvu! Svi koji imate neko prijevozno sredstvo, dođite pred moj dvorac točno u podne,“ objavio je kralj.

Dao je čarobnjaku iz planina da mu začara predivan terenski auto i pripremio se za start, dok su pristizali ostali likovi iz bajke.

Nije prošlo puno vremena, a natjecatelji su se već počeli skupljati. Skupilo ih se ukupno deset. U kraljevstvu je bila takva dosada da je svatko tko je čuo da se konačno nešto događa, odmah jurio sudjelovati ili barem biti među gledateljima.

Druga je, odmah poslije kralja, stigla princeza Maja na romobilu. Treći je dotrčao vitez na konju. Četvrti je stigao čarobnjak na motoru. Ponekad bi se začuo prasak kad bi mu izletjelo nešto iz auspuha. Već dugo nije čarao, pa taj motor nije bio baš u najboljem stanju. Nadamo se da će izdržati utrku. Kao peti natjecatelj prijavio se vodenjak na rolama. 

A kako je interes za utrku bio velik, stigla je i šesta natjecateljica – djevojčica u crvenoj kapici na vuku. Da, točno ste pogodili, bila je to Crvenkapica. Odmah nakon nje stigla je baba Jaga i svima pokazivala svoja čudesna kolica koja je vuklo šest crnih mačaka. Ali osma natjecateljica, dobra vila, potpuno je zasjenila ostale natjecatelje svojim kočijom od bundeve koju su vukla dva bijela konja. Nadamo se da će do ponoći utrku završiti, inače će njezina čarolija nestati, a kočija postati bundeva i konji miševi. 

Odjednom se začulo brujanje motora. Među natjecatelje je stigao četverokotač s vragom. 

Ali čekajte! Imamo li samo devet natjecatelja? Gdje je deseti? Nakon malo vremena dogegao se blesavi Ivica na skijama. Teško mu je išlo, jer nije bilo snijega. A bez snijega se, kao što znamo, teško skija.

Ipak, natjecatelji su spremni i utrka može početi! Kraljevske sluge su označile početak utrke i svih deset natjecatelja krenulo je naprijed. Ali vodenjak je odmah u zavoju ispod dvorca na rolama proklizao, otpao mu je jedan kotač i pao je na guzicu baš na pločnik ispred slastičarnice. Tako je za njega utrka završila, pa je otišao barem pojesti kolač.

U utrci je ostalo još devet natjecatelja. Izjurili su iz grada i pojurili kroz šumu. Na čelu se gurao Vrag na svojom vražjem četverokotaču tako divlje da je za njim ostajao raskopan put. Kralj u terencu mu je bio odmah za petama. Za njima je jurio čarobnjak na motoru. Ni dobra vila nije zaostajala i upravo je pretjecala Crvenkapicu na vuku. 

“Daj gas, vuče, prestižu nas!“, vikala je Crvenkapica.

“Radim što mogu“, zarežao je vuk.

Imao je pune ruke posla, jer im se na rep počeo lijepiti vitez na konju. Upravo je pretekao babu Jagu i preplašio joj mačke. One su stale, a prije nego što ih je baba Jaga uspjela smiriti, razbježale su joj se po šumi. Tako je za babu Jagu utrka završila. Još nije našla niti jednu mačku kad ju je mimoišla princeza na romobilu. A gdje je ostao Ivica na skijama? Još nije ni stigao do šume. Tek je škripao skijama po gradskim cestama, gdje je kroz prozor slastičarne mahnuo vodenjaku koji je taman trpao vjenčić u sebe.

Iz šume je utrka išla uz obalu između dva jezerca i livade. Četverokotač s vragom tako je zagrmio da su se ribe u jezercu počele tresti. Za njim je jurio auto s kraljem. Čarobnjak na motoru je ipak proklizao i skliznuo u ribnjak. Nije odustajao i stalno je pokušavao izvući motor iz vode na cestu, kad ga je pretekla dobra vila.

„Hej, možeš li mi ispuniti želju i izvući motor iz vode?“ vikao je na nju čarobnjak.

„Znaš ti sam čarobirati, striče,“ nasmijala se dobra vila i mahnula mu.

„Pa stvarno,“ lupio se čarobnjak po čelu i počeo mahati rukama da izvuče motor iz vode na cestu.

Još nije bio gotov kad je onuda protrčao vuk s Crvenkapicom, kad je onuda projahao vitez na konju i kad je tuda projurila princeza na romobilu. 

„Napokon na putu,“ pohvalio se čarobnjak, sjeo na motor, ali što je to? Umjesto da motor upali, samo je štucnulo i ništa. Motori ne voze na vodu, a ovaj se iz jezerca baš dobro napio. Ovo čarobnjak ne može samo tako popraviti, a čaroliju za sušenje motora od bijesa je zaboravio. Za njega je time utrka završila. A gdje je ostao Ivica? Ivica se napokon na skijama dovukao do šume. Tako je u utrci ostalo još sedam natjecatelja.

Iza livade natjecatelje je čekalo strmo brdo do stijena, gdje je živio zmaj. Vrag sa svojim četverokotačem nije imao nikakvih problema. Ni kralj u terencu nije imao problema svladati strmi brijeg. Konjima baš i nije išlo, ali dobra vila je mahnula čarobnim štapićem, dala im dijamantne potkove i oni su bez muke svladali brdo. 

„Ja odustajem,“ zadihano promrmlja vuk pod brdom. Više nije mogao trčati, bio je preumoran. A kad je vidio to brdo, potpuno je izgubio volju za natjecanje. Zajedno s Crvenkapicom gledao je kako će proći vitez na konju. Ali on nije imao dijamantne potkove pa je ostao pod brdom s njima. Princeza je to lako riješila. Prebacila je svoj romobil preko ramena i krenula uzbrdo pješice. 

Brdo je tako odmah izbacilo dva natjecatelja. A možda i trećeg? Gdje je onaj Ivica? Naravno, već izlazi iz šume prema jezercu, a trava mu se mota oko skija. Trebao bi požuriti.

Pet natjecatelja čekala je strma nizbrdica do sela. Vrag je vozio kao lud, pa u selu nije uspio zakočiti na vrijeme za zavoj. Uletio je u štalu i zajedno s četverokotačem zabio se u sijeno. Seljak ga je još opalio metlom jer mu je srušio pola staje. 

Kralj je bio presretan zbog toga jer je napokon bio prvi, baš kako i priliči kralju. Ali nije u tome dugo uživao. Dobra vila mu je bila za petama. Njezini konji bili su nevjerojatno brzi. I princeza je brzo nadoknadila zaostatak, na romobilu je nizbrdo išlo samo tako. Samo taj Ivica. Gdje se opet skriva? Dobro je, nije pao u jezerce. Sad je prebacio skije na rame i penje se s njima uz brdo. Dakle, imamo četiri natjecatelja. Tko će li pobijediti?

Iza sela cesta je skretala natrag prema gradu. Ali išla je preko visećeg mosta koji je davno davno sagradio kraljev djedica kao prečac preko močvare. Kralj je dobro znao da mora usporiti, inače će auto pasti s mosta. Dobra vila je to iskoristila i natjerala konja da juri kao da je poludio. To joj se obilo o glavu. Između drvenih greda mosta zaglavio se kotač kočije i otkinuo. 

“Popravit ću to, popravit ću to“, mrmljala je vila i pokušavala smisliti čaroliju koja bi mogla popraviti kotač.

“Bok, vilo, trebaš pomoć?“ viknula je princeza dok je prolazila na romobilu.

“Hvala, princezo, ali ovaj put moram priznati poraz. Možda ću drugi put imati više sreće,“ rekla je vila.

A gdje je opet taj Ivica?! On je na vrhu brda i baš se spušta niz stijenu kao da skija. Ima sreće, stijena je glatka pa mu dobro ide. Brzo juri prema selu, gdje šuška nogama po putu da što prije stigne do mosta.

Tri natjecatelja jure dalje. Uskoro dolazi ciljna ravnina. Kralj je već zamišljao kako će dobiti medalju za prvo mjesto, pa je skroz zaboravio paziti na cestu i s autom je zapeo u grmlju. Kotači su mu ostali visjeti na grani u zraku, pa nije mogao dalje.

“Ajme, ovo je baš peh! Već sam imao pobjedu u džepu,“ gunđao je i trčkarao oko svog autića.

“Uskoči, kraljevski oče. Romobil je dovoljno velik za oboje, pomozi mi malo pogurati se, već sam umorna!“, pozvala je princeza, pričekala da kralj uskoči k njoj na romobil, i skupa su jurili ciljnom ravninom prema cilju. 

„Slava! Slava!“ vikali su ljudi kad je princeza stigla prva i jedina na cilj. „Princezi pripada medalja!“

Ali čekaj! Jedina? Ma kakvi. U utrci je ostao još jedan natjecatelj. Upravo se na skijama šuljao preko mosta i jurio prema cilju. Točnije, jurio je brzinom otprilike šest stotina puževa u bijegu. 

I tako, kad se sunce već nagnulo prema zalasku, Ivica je napokon stigao na cilj. Ali ljudi su se već razišli, tko bi još čekao nekog čudaka koji ljeti za utrku odabere skije za snijeg umjesto normalnog prijevoznog sredstva? Ipak je sljedeći dan od kralja dobio barem malu medalju za upornost. To se baš ne viđa često, da netko uspije savladati toliko prepreka na skijama ljeti i ne odustane.