Bila jednom jedna djevojčica po imenu Maša. Živjela je na rubu šume u jedinoj kući nadaleko i naširoko. Zato joj je bilo žao što tamo nema prijatelje. No, ipak je uživala igrajući se sa životinjama u dvorištu.
Saznaj više
Bio jednom davno na kraju malog grada dječji vrtić u koji je išla vesela djevojčica Alisa. Crvenokosa djevojčica je u vrtiću imala puno prijatelja i svako jutro se veselila odlasku u vrtić. Jednog dana im je teta u vrtiću priopćila veliku vijest. „Draga djeco, sjednite, imam novosti za vas! Ponesite maske, imat ćemo karneval!“, rekla im je učiteljica veselo. Djeca u vrtiću su zaplesala od veselja! Jako su se veselila nadolazećem karnevalu.
Saznaj više
Živjela jednom djevojčica zlatne kose. Zato su je svi zvali Zlatokosa. Djevojčica je često odlazila u šumu brati gljive, maline i jagode. Ali jednom je otišla daleko i izgubila se. Dugo je hodala i nije mogla pronaći put kući. Samo je zalazila sve dublje i dublje u šumu.
Saznaj više
Iza gora, iza dola živjela je dugina vila Bella. Međutim, lijepa vila nije bila obična vila, svojom je čarolijom stvarala prekrasne duge po cijelom svijetu. Majka priroda povjerila je Belli ovaj vrlo važan zadatak. I naša dugina vila Bella bila je vrlo spretna i voljela je letjeti uokolo sa svojim malim svjetlucavim krilima i stvarati prekrasne duge.
Saznaj višeU kućici na rubu sela živjela je mala, vesela djevojčica Valentina sa svojom obitelji. Ime joj je bilo čarobno i lijepo, baš poput nje same. Smeđokosa djevojčica imala je samo tri godine, ali je bila vrlo pametna i znatiželjna.
Saznaj višeU jednom udaljenom selu stajala je mala kuća. U njoj je živjela djevojka s čupavim psom. Zvala se Ivka. Crnokosa djevojka smeđih očiju i prekrasnog osmijeha. Ali sada je bila tužna. Stajala je na pločniku ispred svoje kuće, držeći u ruci povodac svog psa. Vjerno je sjedio kraj nje. Oboje su gledali u kuću i izgledali tužno.
Saznaj višeFilip je bio nemiran dječačić. Išao je u prvi razred i uopće nije volio školu. Nije htio učiti. Hrvatski jezik nije volio jer nije volio čitati. Nije volio matematiku jer nije volio brojati. Likovna i tehnička kultura za njega su bile patnja. Učiteljica i roditelji više nisu znali što bi s njim. Ali jednom se u školi dogodilo nešto što je Filipa uvjerilo da je važno znati čitati, znati brojeve, pa čak i znati nešto napraviti.
Saznaj višeNa kraju grada bila je visoka stambena zgrada. Imala je nekoliko katova. Ali na posljednjem, osmom katu, nešto je bilo drugačije. Prozori na ovom katu bili su ukrašeni prekrasnim zavjesama u boji. Svjetlucali su na sve strane sa svakim tračkom sunčeve svjetlosti. Povremeno se činilo da se u tim prozorima pojavljuju munje i čudne blistave boje. Tko je tamo živio? Mlada djevojka po imenu Petra. Ali ona nije bila bilo kakva djevojka. Bila je dobra i ljubazna vještica.
Saznaj višeIma jedno lijepo selo u kojem vozi školski autobus. Šaren je i vozi ga veseli vozač. Dok vozi, izgleda kao da se cijeli trese. To je zato što nosi svu djecu iz cijelog sela. Samo brbljaju i smiju se i ne sjede mirno, ali vozaču to ne smeta.
Saznaj višeJednom davno bila je velika zgrada na kraju našeg grada. Imala je puno prozora i otprilike tri kata. Bila je siva i na prvi pogled izgledala je tužno. Bila je to dječja bolnica u koju su išla bolesna djeca. Neki su bili tamo neko vrijeme, samo ih je trebalo liječiti i mogli su kući, drugi su morali ostati danima jer su bili prebolesni. Neki su čak dovezeni kolima hitne pomoći. Sara je bila jedno od te djece.
Saznaj višeU gradu ne vidite mnogo životinja. Vjerojatnije je da ćete vidjeti automobile, motore, skutere, puno ljudi i djece koja se igraju. Ali povremeno se u gradu nađe divlja životinja. Na primjer, možete vidjeti ptičja gnijezda na drveću. Pronađu visoko drvo s račvastim granama. Pažljivo postavljaju granu za granom i list za listom dok ne dobiju udobno i čvrsto gnijezdo. Jedno takvo drvo, na kojem su živjele ptice, stajalo je točno ispred Editine kuće.
Saznaj višeJednom davno, iza sedam rijeka i sedam planina, bilo je jedno kraljevstvo. U njemu su živjeli mudri kralj i njegova kraljica. Imali su dvije kćerke. Obje su princeze bile vrlo lijepe i pametne. Obje su imale dugu kosu koja je lijepo vijugala. Uvijek su nosile lijepe haljine. Svima su se smiješile i bile su vrlo prijazne i ljubazne. Voljele su odlaziti u vrt te pjevati i plesati među drvećem i cvijećem. Bile su jako dobre u tome. Dok su plesale, izgledalo je kao da ne dodiruju tlo. Sve su radile s veseljem i potpunom lakoćom.
Saznaj višeU lijepom malom selu živio je mali dječak. Zvao se Ivan. Uvijek je nosio istu kapu na glavi, koljena su mu uvijek bila razbijena, a ruke prljave. Dok je odrastao, naučio je svaki zanat. Znao je sašiti cipele, popraviti krov, posaditi drvo, voziti traktor ili jahati konja. Nije bilo ničega što on nije mogao učiniti. Kad je postao punoljetan, odlučio je krenuti u svijet. Uostalom, znao je sve raditi, pa zašto onda ne bi mogao zaraditi novac negdje u svijetu da mu bude dobro? Ivan je uzeo nešto za jesti i krenuo gdje su ga noge nosile.
Saznaj višeU jednom gradiću bila je lijepa vila. To je kuća koja je veća od ostalih i obično u njoj živi nekoliko obitelji. U ovoj vili živjela su dva dječaka sa svojim roditeljima. Oli i Vili. Bili su najbolji prijatelji. Vili je živio na prvom katu, a Oli u prizemlju. Svaki put kad bi Vili nekamo išao, skliznuo bi niz ogradu i sletio točno pred Olijeva vrata. Svugdje su išli zajedno. Zajedno su igrali igrice i zajedno smišljali ideje. Oko njihove vile bio je prekrasan vrt. Travnjak je bio potpuno mekan i imali su puno prostora za igru. Voljeli su se igrati u vrtu.
Saznaj višeBio jednom jedan prekrasan grad. U njemu je bilo toliko malih kućica da su morale stajati vrlo blizu jedna drugoj. Tu je živjelo puno ljudi, ali najviše je bilo djece. Bilo ih je nekoliko u svakoj obitelji. Većina njih se poznavala. Posjećivali su se, igrali zajedno, išli na izlete, zajedno išli u školu. U ovom gradu bilo je čak i lijepo igralište. Djeca su se jako dobro brinula za njega. Svaku večer kad bi išli kući, čistili bi ga.
Saznaj više