Na jednoj farmi živjeli su stari farmer, njegova obitelj, pas čuvar po imenu Max i mnoge druge životinje koje su farmeri posjedovali. Tamo biste naišli na kokoši, konje, krave, pa čak i malu telad. Imala su veliki pašnjak za sebe gdje su voljela pasti. Mala telad prepoznavala su sve oko sebe i svemu se divila. Bilo da se radi o vlati trave, kapima kiše, šarenom cvijeću ili prekrasnim šumama u blizini.
„Mogli bismo nekad otići istražiti šumu. Uvijek samo promatramo prekrasno drveće iz daljine, a ovdje smo zaključani i možemo izaći samo s farmerom ili drugim kravama“, predložilo je najmanje tele, Molly, svojoj sestri Dony. Međutim, mala Dony se bojala istraživati obližnju šumu. Bilo joj je dobro na farmi s mamom i drugim životinjama. Nije je toliko privlačila avantura kao njezinu znatiželjnu sestru Molly.
Mama Krava ih je čula kako razgovaraju o šumi i ta joj se ideja uopće nije svidjela. Sigurni su u kući svog ujaka farmera, ali u šumi vrebaju razne zamke. „Šuma nije sigurna za vas. Mi smo sigurni ovdje s farmerom, tu nas štiti ne samo farmer, već i pas Max“, odgovorila je njihova mama, odlučno odbacujući Mollynu ideju o istraživanju šume. Međutim, Molly se nije svidjelo majčino mišljenje. Uostalom, Uostalom, bila je hrabra i vjerovala je da joj se kao životinji ništa ne može dogoditi u šumi. U šumi žive i druge životinje i sigurno se ne boje tamo živjeti. Molly je sanjala o tome da će jednog dana istraživati dubine šume.
Jedne kasne noći, dok su svi spavali, a farmu osvijetljavali samo mjesečina i svjetlucave zvijezde, Molly se potajno iskrala. Znala je da joj je majka to zabranila, ali bila je previše znatiželjna. Molly se tiho popela preko ograde, i budući da je bila sitna, uspjela je iz prvog puta. Tiho je prošla pored psa Maxa, koji je spavao ispred štala, odakle je imao pogled ne samo na štale, već i na kuću i cijelu farmu. „Ne smijem ga probuditi, sigurno bi me vratio na spavanje“, pomislilo je tele. I tako je tiho otišlo u šumu. Zavirilo je u šumu i tiho zakoračilo u tamu. Nije se bojalo i tama mu nije predstavljala nikakav problem. Dok se divilo visokom drveću, lišće je šuštalo pod njegovim nogama, a mjesec je provirio iza drveća.
„Evo vjeverice, valjda sam je probudila, hehe“, rekla je Molly tiho samoj sebi kad je vidjela vjevericu kako skače po granama. Odjednom je začula šuštanje u grmlju. Pomaknula se unatrag i bila je pomalo uplašena, pitajući se što bi to moglo biti. „Definitivno nije ništa, ne bojim se“, rekla je u sebi. Odjednom je mali ježić izašao iz grmlja i potrčao najbrže što je mogao.
„Uf, to je samo jež“, uzdahnulo je tele i nasmijelo se. „Ne, nije“, zarežalo je nešto iz grmlja. Odjednom se pred malim teletom pojavio veliki, zastrašujući vuk. „Vidim da si zalutalo duboko u moju šumu“, rekao je vuk podrugljivo, a slina mu je tekla iz usta. Ali mala Molly nije mogla ispustiti ni glasa. Ne trepnuvši okom, okrenula se i potrčala najbrže što je mogla. Međutim, šuma je postajala sve tamnija i tamnija, a kad se mjesec sakrio iza oblaka, Molly nije mogla pronaći put natrag do farme.
“Makni se!” zalajao je Max iza nje. Farmer i njegov sin, naoružani vilama, stigli su odmah za njim. Farmer je odveo malo tele natrag na farmu. Max i farmerov sin uspjeli su otjerati vuka, iako je Max zadobio malu ozljedu šape. “To je bilo vrlo neodgovorno, Max je ozlijeđen i stvarno ti se nešto moglo dogoditi!” rekla je ljutita mama krava kad su se svi vratili na farmu. „Znam, žao mi je“, reklo je tužno tele Molly, a sitne suze su mu tekle niz lice. Dok je svanjivalo, Molly je shvatila da se zbog svoje znatiželje možda uopće ne bi vratila iz šume da je farmer i pas nisu spasili. Ispričala se svima i obećala da će biti oprezna, shvativši da nije dobra ideja lutati šumom.
Važno je slušati roditelje jer nam žele samo najbolje. Max se brzo oporavio, a Molly mu je pomagala paziti na farmu navečer. Također je istraživala ljepote njihove farme s Dony i zaboravila na istraživanje šume.
