Bio je prekrasan sunčan dan i roditelji su odabrali iznenađenje za malu Klaru. Danas je bio njezin deseti rođendan. Djevojčica je oduvijek sanjala da će jednog dana imati psa, malog šteneta. I njezini roditelji su odlučili iznenaditi je i ostvariti joj taj san.
“Ustajemo!” Mama je uzviknula pozivajući malu Klaru na doručak. Na stolu ju je čekala kaša s voćem. “Hmm, zaboravili su da mi je rođendan, gdje je torta, pokloni?” pomisli tužno djevojčica. Na stolu nije bilo ničega osim uobičajenog doručka. Nakon doručka, Klara i njezini roditelji otišli su u trgovinu. Barem su joj tako rekli. Klara je samo tužno gledala kroz prozor automobila i promatrala trgovine koje su prolazile. Što ako su stvarno zaboravili njezin rođendan? Čekaj, ovo nije put do trgovine kojim uvijek idemo. Roditelji su iznenada skrenuli prema gradskom skloništu. “Dobit ću štene!” veselo je uzviknula djevojčica istrčavajući iz auta. Ostala je bez riječi. Zapravo će imati vlastitog psa o kojem će se morati brinuti. Roditelji su s radošću gledali svoju sretnu kćer. Dok su prolazili kroz sklonište, promatrali su lica pasa koji su tražili dom. Svi su uzbuđeno čekali, lajali i mahali repovima, nadajući se da će ih mala Klara odabrati. Djevojčica je iznenada zapazila psa po imenu Penny. Međutim, ovaj bijeli pas bio je drugačiji od ostalih, upravo zato što mu je nedostajala jedna noga. Međutim, nešto u njegovim plavim očima fasciniralo je Klaru. Kao da ju je pas izabrao. Penny je počela mahati repom i, iako je imala samo tri noge, počela je Klari pokazivati sve trikove koje zna.
„Hajde, dušo, dođi vidjeti male štence. Sanjala si o štenetu“, rekla je njezina majka, povlačeći je prema preslatkim malim štencima. Tamo je Klara primijetila prekrasne, razigrane štence kako trče uokolo zajedno. Svaki je bio drugačiji. Jedan je bio riđi, drugi crn i velik, a treći mali i bijel. Klara je pogledala male štence, bili su prekrasni, ali znala je da je njezino srce osvojio neki drugi pas. „Znam da sam htjela štene, ali mislim da sam već odabrala psa“, rekla je Klara roditeljima i ženi u skloništu. Roditelji su zatečeno gledali svoju kćer. Uostalom, oduvijek je sanjala o odgoju malog šteneta. Ali Klara je bila nepopustljiva i otrčala je do kaveza u kojem je bila ženka po imenu Penny. Kad ju je ugledala, brzo je skočila i razdragano zamahala repom. “Želim ovog psa!” rekla je Klara s osmijehom. Njenim roditeljima se isprva nije svidjela njezina ideja, znali su da će to biti puno problema, ali budući da je danas bio rođendan njihove Klare, konačno su pristali i Penny je otišla s njima kući.
Od prvog dana kod kuće, Klara i Penny bile su snažno povezane. Klara joj je napravila novi krevet, kupila joj igračke, hranu za pse, pa čak ju je i naučila novim trikovima. Penny je Klaru pratila u stopu, i iako je imala samo tri noge i bila drugačija od ostalih pasa, znala je da je Klara uvijek tu za nju, baš kao što je i ona za Klaru. Ne bira čovjek psa, već pas čovjeka, jer ih je nešto povezalo.
