Jedne mirne noći, mali Petar, koji je sa svojom obitelji živio u slikovitoj kući na rubu šume, odlučio je krenuti na tajnu ekspediciju. Svoj smjeli plan otkrio je svom vjernom psu Buddyju.

Prije nego što su krenuli u avanturu, Petar je iz hladnjaka izvadio veliki komad torte kako bi ga ponio sa sobom. Buddy je oblizao njušku i skočio kroz prozor. “Dobro je što smo u prizemlju”, rekao je Petar i također se iskrao kroz prozor, gdje ga je njegov kolega istraživač već nestrpljivo čekao.

Tek što su napravili nekoliko koraka prema šumi, Petar je predložio kratku pauzu za tortu kako bi napunili baterije. Nakon slatke gozbe, uronili su u mračnu šumu, a put im je osvjetljavala samo baterijska lampa, a tišinu je paralo samo hukanje sove.

Odjednom se iz grana začuo glas: “Što radite u šumi noću?” upita sova, koja se predstavila kao  Očarica. “Mi smo istraživači!” ponosno je odgovorio Petar, usmjeravajući svjetlo na nju. “Volimo avanturu.”

Sova ga prijekorno pogleda. „Hej, nemoj mi tim svjetlom sijati u oči! I uostalom, što radite ovdje sami u šumi tako kasno? Ovdje vreba mnogo opasnosti. Što biste učinili da se pred vama pojavi medvjed? Ne vole da ih se uznemirava i čuvaju svoj teritorij.“

Petar se trudio ostati miran: „Samo nas pokušavaš uplašiti!“ rekao je odlučno.

„Nimalo“, ozbiljno je nastavila sova. „I ne samo medvjedi. Šumom luta i čopor gladnih vukova. Ne bi bili nimalo nježni prema vama, a ne biste stigli pobjeći!“ Peter se počeo pomalo bojati, iako se trudio to ne pokazati.

„A još niste čuli za starog divljeg vepra“, dodala je Očarica. „Napada sve što se miče! Trči i baca se na svakoga tko mu stane na put.“

Petar i Buddy počeli su živo zamišljati kako bi ih takav bijesni divlji vepar progonio kroz drveće. Njihova žeđ za avanturom odjednom je prošla.

„Trebali bismo ići kući, Buddy“, dahtao je Petar. „Mama i tata će sigurno biti zabrinuti za nas. A osim toga… nestalo nam je kolača.“ „Vau!“ složio se Buddy.

Brzo su se vratili u kuću, Petar se presvukao u pidžamu i uvukao u krevet. „Ovdje je bolje nego u šumi, zar ne, Buddy?“ rekao je, mazeći psa. „Pretpostavljam da smo još premladi za noćne avanture.“

„Vau! Vau!“ složio se Buddy.

I tako su obojica shvatili da je bolje pričekati dan s avanturama. Zasad su se previše bojali vratiti u šumu.