Jednoga dana, gladna lisica lutala je selom, očajnički tražeći nešto za jesti. Želudac joj je bio prazan, a trbuh joj je već prilično glasno krulio. “Oh, kad bih barem negdje mogla pronaći komad sira”, uzdahnula je dok je nastavila lutati šumom.
Odjednom, ugledala je vranu kružeći iznad njezine glave. U kljunu je držala veliki komad sira, koji je upravo uzela s prozorske daske kuće. Sjela je na debelu granu i počela uživati u toj deliciji. Sir je divno mirisao, a lisici su odmah počele curiti sline.
Gledala je vranu na grani i znala je da mora pronaći način da dobije taj ukusni sir. Ali kako? Nije se mogla popeti na drvo. Međutim, bila je pametna i znala je da svatko se da pridobiti na neki način. Pokušat će laskati vrani.
Lisica je sjela pod drvo, podigla glavu i počela laskati vrani:
“Oh, vrano, ti si zaista najljepša od svih ptica! Tvoje crno perje tako lijepo sjaji, poput svile. I to ponosno držanje – ti si kao kraljica neba! Jedino što žalim je što kažu da nemaš baš lijep glas…”
Vrani su se svidjele ove riječi. Ponosno je raš ali posljednja primjedba ju je razljutila. “Što misliš pod time da nemam lijep glas?” rekla je ogorčeno. “Pokazat ću ti kako lijepo pjevam!” I ne shvaćajući zamku, širom je otvorila kljun kako bi pokazala svoje graktanje.
U tom trenutku, sir je ispao i sletio lisici ravno pred noge. Lisica je odmah skočila na njega, zgrabila ga i odjurila u svoju jazbinu.
Vrana je ostala sjediti na grani s praznim kljunom, misleći u sebi: “Zaslužila sam ovo. Sljedeći put neću se tako lako dati prevariti laskanjem.”
Lijepo ispričano, kao i uvijek..💜