Na seoskom imanju u zabačenom kutku malog kraljevstva živjela je jednom lijepa djevojka. Odjeća joj je bila poderana, a obrazi prljavi, ali ni to nije sakrivalo njezinu ljepotu. Također je bila vrlo ljubazna i skromna. Obavljala je najteže poslove u domaćinstvu i rijetko je imala trenutak za sebe. Nitko je nije zvao drugačije nego Pepeljuga. S njom su na imanju živjele njezina maćeha i dvije polusestre. No, sve tri su bile jako zlobne prema Pepeljugi i ona je morala trpjeti svakakva njihova zlostavljanja.
Jednog dana proširila se vijest da će se u dvorcu održati poseban događaj. Kraljevski bal na kojem je zgodni mladi princ trebao izabrati svoju nevjestu. Pepeljugine sestre odmah su se počele pripremati, davale su šivati skupe haljine i kupovati nakit. Pepeljuga nije imala haljine niti novca da ju kupi. A osim toga, maćeha joj je rekla da ionako mora ostati kod kuće i raditi. Na dan bala sestre su se oblačile i ukrašavale dok je Pepeljuga mela sobe i bilo joj je jako žao što nije mogla poći s njima. Nakon što su sestre i njihova majka otišle na bal, nesretna Pepeljuga briznula je u plač.
Ali u tom trenutku pred njom se pojavila njena vila kuma. Tješila je Pepeljugu, tapšala je i potom dražesno mahnula čarobnim štapićem. Bundeva koja je rasla u vrtu kuće odjednom se pretvorila u kočiju, a nekoliko miševa pretvorilo se u snažne bijele konje upregnute u kočiju. Vila kuma tada je drugi put mahnula štapićem i Pepeljuga se pretvorila u princezu u prekrasnoj haljini, a njezini kućni šalovi postali su svjetlucave cipele ukrašene draguljima. Tada joj je vila kuma samo rekla da će čarolija prestati u ponoć.
I tako je Pepeljuga mogla otići na bal. Kada je ušla u dvorac, svojom ljepotom svima je oduzela dah. Ni sestre je nisu prepoznale, čistu i otmjenu. Čak se i princu odmah svidjela i zamolio ju je za ples. Tijekom plesa doznao je da Pepeljuga nije samo lijepa, već i vrlo ljubazna i pametna djevojka. I u tom se trenutku zaljubio u nju. Odveo ju je svojim roditeljima i rekao im da ju želi oženiti.
Ali tada je Pepeljuga primijetila da se bliži ponoć, sjetila se riječi svoje kume i žurno istrčala iz dvorane. Princ je trčao za njom, ali nije je mogao sustići. Na stepenicama dvorca Pepeljuga je izula cipelu, ali je morala nastaviti trčati. Kad je princ istrčao iz dvorca, Pepeljugi nije bilo ni traga. Ali ugleda izgubljenu cipelu na stepenicama.
Cipela je bila vrlo mala i princ se odmah dosjetio da bi mu ona mogla pomoći da pronađe lijepu djevojku. Ona kojoj će cipelica pristajati postati će njegova žena. Sljedećeg jutra, princ i njegove sluge krenuli su u sve krajeve kraljevstva kako bi pronašli djevojku koja bi mogla obući cipelu. Cijeli dan nisu imali sreće, sve dok predvečer nisu stigli do imanja gdje je živjela Pepeljuga sa svojom maćehom i sestrama. Sestre su se pod svaku cijenu trudile uvući u cipelu, ali to je bilo nemoguće. Bila je stvarno premala.
Ostala je samo Pepeljuga. Glatko je ušla u cipelu, jer je bila njezina! Sestre su se razbjesnile, ali je sretni princ odveo Pepeljugu u svoj dvorac i ubrzo je održana velika i slavna svadba. Godinama su je pamtili u cijelom kraljevstvu. Princ i Pepeljuga živjeli su sretno zajedno i imali puno djece, a dvorac je uvijek bio pun smijeha i veselja.
