Plišani medo

Svi su u cijelom gradu odavno zaspali. Bila je duboka noć. Na prozorima nije bilo upaljenih svjetala. Samo su zvijezde svjetlucale na nebu, a mjesec se njihao. Ali ipak je netko bio budan! Na zadnjem katu kuće u dječjoj sobi. To nisu bila djeca, ona su odavno zaspala. Taj netko je stajao kraj prozora sobice i čuvao stražu. Bio je to plišani medo.

Gledao je kroz prozor u daljinu i pitao se kako bi bilo da je on pravi medvjed. Toliko je dugo razmišljao o tome, toliko je želio znati, da je odlučio saznati danas. Tiho je otvorio prozor da ne probudi djecu koja su spavala u sobici i iskrao se van. Skočio je na travu koja je rasla oko njega i odmarširao ravno u šumu.

Bajke za djecu - Plišani medo
Plišani medo

Kad je stigao tamo, dozivao je na sve strane: “Halo, ima li ovdje medvjeda? Je li itko ovdje uopće budan? Halo!” Ogromna tama posvuda. Odjednom je medvjedić čuo pucanje štapova i grmlje kako se počinje savijati. Kao da mu je netko dolazio. U tom trenutku ispred njega se pojavio golemi medvjed i ljutito frknuo: “Zašto nas budiš? Kasna je noć i mi životinje moramo spavati! Nemoj se više tako derati!” Medo je bio posramljen i pokušao je sve objasniti: “Oprosti, samo sam htio naći pravog medvjeda da mi pokaže kako se živi u šumi. Ja sam samo mekušac i stvarno bih volio biti pravi medvjed. Ili bih barem želio probati.”

Veliki medvjed je prihvatio njegovu ispriku i odveo ga u svoju jazbinu da spava s njim. Cijelu noć se medo žalio kako ne može spavati. Bockalo ga je, stiskalo, grizlo. Nije bilo kao kod kuće u mekom krevetu.

Probudio se rano ujutro, sav slomljen. Veliki medvjed nije oklijevao i odnio je malog medu do rijeke. “Moraš uloviti ribu za hranu i snagu”, rekao je, pokazujući kako se to radi. Medo ga je uzalud pokušavao oponašati. Šape su mu se toliko smočile da su postale teške. Nije mogao ni zadržati dah kad je htio zaroniti po ribu. Tada mu je medvjed pokazao što mu je dalje činiti. Cijeli su se dan vukli kroz šumu, tražeći hranu i bruseći svoje kandže o debla. Navečer je medo bio potpuno umoran. Nije osjećao šape, bio je gladan, a pomisao da ponovno spava u krevetu u šumi prilično ga je plašila. Poželio je opet biti medo i dobro spavati u toploj sobi sa svojom djecom koja se lijepo igraju s njim.

Srdačno je zahvalio velikom medvjedu na svemu što mu je pokazao. Prepoznao je da životinjama u šumi nije lako i da svi trebaju ostati ono što jesu. On sam voli ponovno biti samo plišani medo.

A kako je veliki medvjed iz šume bio dobar prema njemu, medo mu je obećao da će ga posjećivati u šumi i pokušati mu barem u nečemu pomoći. I tako su mali plišani medo i veliki šumski medo postali nerazdvojni prijatelji.

4.6/5 - (70 votes)

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)