Nekada davno postojalo je malo selo u blizini šume. Tamo je živjelo pet najboljih prijatelja po imenu Meral, Shehan, Supun, Kaveen i Rose. Jedne večeri igrali su se skrivača. Kaveen se mislio sakriti u šumi jer ga tamo nitko ne može pronaći. Otrčao je u šumu i sakrio se iza stabla.
Nakon nekog vremena šuma je postala mračna. Mislio se vratiti u selo. Neočekivano, nije uspio utvrditi smjer do sela. Glasno je vrištao.
Odjednom je vidio kako mu se približava sjena koja je pokrivala cijelo tijelo i crnu haljinu. Bio je jako uplašen i počeo je drhtati. Kad se tamna sjena približila, ugledao je lice sjene. Bila je to okrutna vještica. Oči su joj bile zlobne. Nokti su joj bili dugi i oštri.
“Molim te, nemoj me povrijediti”, povikao je Kaveen.
“Tko ti je rekao da dođeš u moju šumu? Bit ćeš kažnjen”, vikala je vještica. Prije nego što je Kaveen progovorio, vještica ga je svezala magijom kako se ne bi pomaknuo. “Samo će suze pravog prijateljstva raskinuti ovu vezu”, viknula je vještica i nestala.
Kaveenovi prijatelji su ga cijelu noć tražili. Sljedećeg jutra došli su u šumu. Vidjeli su smrznutog i nepomičnog Kaveena, shvatili su što se dogodilo. Ali nisu znali što učiniti. Zagrlili su Kaveena i plakali. Stvarno su se zabrinuli za svog prijatelja.
Kada su suze kapnule na Kaveenovo tijelo, oporavio se. “Svi ste pravi prijatelji, zato sam i spašen. Hvala vam, prijatelji”, rekao je Kaveen.
