Iza sedam gora, iza sedam šuma, iza sedam livada, bila su tri kralja: Kaspar, Melkior i Baltazar. Tri kralja krenula su na daleki put da daruju Djetešce koje se tek rodilo. Lutali su šumama, poljima i pustinjama, s vremena na vrijeme gledajući u nebo, gdje se jasno vidjela Betlehemska zvijezda. Njezin sjaj je bio nevjerojatan i ukazivao je Kraljevima smjer u kojim trebaju ići.
„Brže, Kraljevi!“, rekao je Melkior ostalim kraljevima, „Ne zna se koliko će dugo Betlehemska zvijezda sjati.“
I tako su Kraljevi ubrzali. Brzo su ga slijedili kroz pustinju, polja i šume, sve dok na cesti nisu sreli uplakanu djevojčicu.
„Djevojčice, što se dogodilo, zašto plačeš?“, upitao je Caspar
„Moj psić je izašao iz uzice i ne mogu ga naći“, rekla je djevojčica brišući suze.
„Kako se pas zove?“, upita Melkior
„Ares.“
Tri kralja su se pogledala i već su znala da moraju pomoći pronaći Aresa. Podijelili su šumu na sektore i svaki od Tri kralja otišao je u drugom smjeru u potragu.
Nakon nekoliko minuta dozivanja i pretraživanja terena, Baltazar je čuo lavež psa. Krenuo je u tom smjeru i ugledao životinju upetljanu u zamke koje je u šumi ostavio vrlo opaki čovjek – lovokradica.
„Polako, polako, ja ću ti pomoći“, govoreći izvukao je Aresove šape.
Djevojčica je bila presretna što su joj Tri kralja pomogla pronaći i osloboditi Aresa, jer se bojala da ga više nikada neće vidjeti. Tri kralja su se vratila kako bi nastavili put s mišlju da su pravi ljudi na pravom mjestu, jer nije jasno bi li djevojčica mogla sama izdržati potragu za životinjom u velikoj, mračnoj šumi.
Ovo kratko zaustavljanje nije ih spriječilo na putu. Betlehemska zvijezda je čak počela sjati jače, u znak zahvalnosti za njihovo dobro djelo. Postoje loši ljudi na ovom svijetu, poput lovokradica, koji čine loše stvari, a samo dobri ljudi to mogu ispraviti čineći dobra djela.
