Priče za laku noć

Bilo jednom jedno selo i u tom selu bio je mali šareni vrtić. Bio je šaren jer su ga učitelji ukrasili raznim lijepim duginim bojama. A upravo je u ovaj šareni vrtić krenuo mali nemirni dječak po imenu Ivan.

U zemlji daleko, daleko, stajala je koliba. Izgledala je kao kućica od medenjaka, ali nije bila takva. Izrađena je u potpunosti od drveta. Prozori su joj bili obojeni, a iz dimnjaka se uvijek dizao mirisni dim drva. Unutar ove kolibe živio je djed s bajkama. Najbolje je znao pričati bajke. Djeca i životinje iz daleka dolazili su k njemu slušati njegove priče.

Bio je dan prije Badnjaka, vani je blistao bijeli pokrivač snijega. Na ulicama se osjećao ugodan miris hrane i božićnih medenjaka, djeca su gradila snjegovića, a ljudi su pjevali pjesme. Jinove su oči zasjale kad je ugledao veliko božićno drvce na gradskom trgu, ali odmah se rastužio kad se sjetio da ovog Božića neće imati puno toga kod kuće.

Bio jednom jedan kralj i imao je tri kćeri. Prve dvije bile su udane, a treća, najmlađa, još je bila kod kuće u dvorcu. Igrala se u kraljevskom vrtu staklenom kuglom. Bila je to njezina omiljena igračka. Uvijek ju je bacala u zrak i hvatala u ruke. Pjevala bi i plesala uz to. Ali jednog dana, kugla se nije vratila u njezine ruke. Umjesto toga, pala je ravno u bunar.

Daleko odavde u indijanskoj zemlji živjela je djevojčica. Imala je dugu gavran crnu kosu koja je uvijek bila ispletena u dvije vrlo duge pletenice. Oko glave je nosila šarenu traku za glavu s perjem zabodenom u nju. Zvala se Inchuchuna. Njezini majka i otac također su bili Indijanci i živjeli su u visokim šatorima.

Usred duboke šume stajao je golemi stari hrast. Imao je veličanstvenu krošnju, a listovi su mu se vidjeli nadaleko. Deblo mu je bilo toliko golemo da ga nije moglo zagrliti ni deset odraslih osoba. Bilo je tamo mnogo godina.

Jednome je pjetliću dosadio život u seoskom dvorištu. »Ovdje je tijesno i sve je uvijek isto«, mislio je, »prase rokće, kokoši se prave da znaju letjeti, gusan traži svađu. A sivi golub kaže da je iza našega plota veliki svijet. Sigurno tamo ima i zanimljivih mjesta od ovoga dvorišta.«

Tako smo čekali i došlo je jutro kada ne moramo ići u školu. Nema domaće zadaće, samo vrijeme provedeno u pripremama za Božić. Pečenje, čišćenje i ukrašavanje naše kuće obaveza je svakog kućanstva. Ipak, postoji jedna stvar koju najviše volimo raditi. Izrada snjegovića. Ujutro otvaramo oči, brzinski doručkujemo i izlazimo u snijeg.

Nekada davno živio je drvorezbar po imenu Geppetto koji je izrađivao lutke. Bio je sam i čeznuo je za sinom. Jednoga dana izrezbario je prekrasnog drvenog dječaka. Lutki je dao ime Pinokio.

Daleko iznad neba, gotovo u svemiru, stoji prekrasna zgrada. Izgrađena je na planetu. Ali to nije bilo koja kuća. Izgleda kao da je od pare. Uvijek je nekako blago valovita. To je čarobna tvornica.

Usred velikog grada bila je velika zračna luka. Tu su bili parkirani i mali i veliki avioni. Manji su letjeli na slikovita putovanja i razgledavanja, a veći su prevozili puno ljudi na odmore i letjeli u daleke zemlje.