Daleko odavde, u zemlji zvanoj Aljaska, živio je čopor pasa. Nije to bio običan čopor pasa. Ti su psi među sobom imali jake veze; radili su zajedno i spasili su živote jedan drugome mnogo puta. Ovi psi imaju izvanredan posao. Svaki od njih nosi poseban pojas. Ne samo običan povodac; to je orma koja povezuje sve pse u čoporu. Zajedno vuku za sobom sanjke, a u tim sanjkama stoji njihov gospodar i njegov teret.
Vuča ovakvih sanjki, pogotovo na Aljasci, nije tako jednostavno. Ova zemlja je vrlo hladna, puna snijega i ovdje je uvijek hladno. Pasji čopor mora biti vrlo jak i moraju si pomagati prije svega, ako žele moći vući sanjke s gospodarom i teretom.
Čopor pasa mora biti ne samo jak, već i pametan. I moraju slušati svog gospodara. Zauzvrat on mora voljeti svoje pse i dati im sve što im je potrebno. Tako znaju da će jedni drugima uvijek pomoći, kao i na jednom nedavnom putovanju preko planina.
Bilo je prilično rano jutro kada je poštar sa svojim psima krenuo na kobno putovanje. Natovario je svoje pakete na sanjke, stavio orme na svoje pse i pričvrstio ih za sanjke i za sebe kako bi im bilo udobno. Zatim su krenuli. Zajedno su prolazili prekrasnim snijegom prekrivenim krajolikom. Bilo je rano jutro, u blizini nije bilo nikoga, krajolik prazan. Povremeno je pokraj njih proletjela neka ptica.
Poštarevi psi bili su snažni i poslušni. Prelijepo su trčali jedno uz drugo kao da su jedno. Kad su prošli malo selo, skrenuli su na stazu koja je prolazila pokraj planina. Kako opasan potez! Ali nije bilo drugog puta kojim su mogli krenuti. Sve je prošlo dobro i skoro su stigli do kraja planina kada je odjednom pao snijeg s planinskih vrhova. Ogromna hrpa snijega. Skoro lavina. Pao je ravno na sanjke s poštarom i paketima.
Psi su stali. Okrenuli su se. Kad su vidjeli što se dogodilo, nisu mogli vjerovati svojim očima. Njihov gospodar, kao i cijele sanjke, nestali su bez traga. Sve to pod hrpom snijega. Psi nisu oklijevali. Odmah su, poput vjernih i pametnih prijatelja, počeli otkopavati svog gospodara. Šape su im brzo radile u hrpi snijega. Psi su znali da je svaka sekunda važna. Prvo su morali pronaći svog gospodara. Nakon nekog vremena, njihove su šape otkrile njegovu odjeću. Zagnjurili su usta u snijeg i pokušali izvući poštara. Odvukli su ga u stranu staze. Svi su legli tik uz njega i na njega da ga zagriju. Doslovno su ga prekrili svojim tijelima.
U roku od nekoliko minuta, toplina je stigla do njihovog gospodara. Polako se prestao tresti i otvorio oči. Kad je shvatio da ga griju vjerni prijatelji, lice mu se razvedrilo od sreće.
“Hvala vam, prijatelji, bez vas bih ostao zatrpan pod snijegom”, zahvalno je potapšao svoj pseći čopor po leđima.
Poštar je taj dan završio putovanje zahvaljujući svojim prijateljima psima. On to nikada neće zaboraviti, a zauzvrat se brinuo o njima koliko je mogao.
