Iza cvjetne doline, na zelenom ranču, živjela je mačka Mica. Bila je neuredna, čokoladno smeđe boje i uvijek prekrivena blatom i prljavštinom. Većina mačaka je čista i njegovana, ali Mica je bila drugačija. Željela je biti pas.

Pokušavala je lajati, tjerati ovce na ispašu i čuvati ranč noću, zbog čega je uvijek bila prljava. Druge životinje pokušavale su je uvjeriti da je prekrasna mačka i da ne bi trebala pokušavati biti pas, ali nije bilo koristi. Mica je imala svoju volju. Željela je biti pas i to je to.

Jedne večeri, kada su sve životinje spavale, mačka Mica lutala je rančem. Hodala je pored štale, uz ogradu, desno od sjenika. Zatim je skočila na krov svinjca. “Pogled je prekrasan ovdje. Vidim na sve strane. Čuvat ću cijeli ranč odavde”, rekla je sama sebi. I tako je večer prolazila, a mačka Mica je nastavila promatrati ranč kao da je stvarno pas.

Odjednom se začulo šuštanje u travi. Raširila je oči i naćulila uši. Nedaleko od nje pojavio se čudan, sumnjiv čovjek koji se svim silama trudio ući na ranč. “Moram nešto učiniti”, mjaukala je Mica, osvrćući se oko sebe u nadi da je još neka životinja budna. Sve su spavale. Pokušala je zalajati: “Mijau, mijau!” Zvučalo je više smiješno nego prijeteće, nešto između laveža i mjauka. To sigurno neće uplašiti lopova. Skočila je s krova i nezapaženo otrčala do pseće kućice.

“Psu, probudi se, lopov je na ranču! Požuri, moramo ga otjerati ili uhvatiti”, rekla je Mica, pokušavajući ga razbuditi. Čim je čuo riječ ‘lopov,’ skočio je na šape. “Dobro da si me probudila, Mica! Pozovimo ostale prije nego što stigne do nas! Sredit ćemo ga”, rekao je i tiho se odšuljao prema štalama. Tamo je probudio konje, svinje u svinjcu i patke kraj ribnjaka.

Sve su životinje znale što im je činiti. Poznavale su plan zaštite ranča. Zauzele su svoja mjesta i čekale. Čim se lopov popeo preko ograde i tiho se provukao kroz vrt, pas je skočio pred njega. Lajao je tako glasno da je lopov u strahu odskočio prema štalama. Tamo su ga čekali konji i udarali ga nogama sve dok nije završio ravno u svinjcu, u blatnoj kupki! Izaći iz nje nije lako. Na kraju su patke bacile ribarsku mrežu preko lopova, koji je bio prekriven blatom i bolan od pada. Bio je zarobljen.

Pas je potrčao probuditi farmera i upozoriti ga na lopova. Farmer je iznenađeno skočio iz kreveta i gledao u blatnjavog, modricama prekrivenog muškarca prikovanog pod mrežom. Životinje su bile oduševljene. Spasile su ranč. Svoj ranč. Svoj dom. 

Sljedećeg dana, dok su se prisjećale kako su pametno i hrabro zajedno uhvatile lopova, sve su se složile oko jedne stvari: pohvale za mačku Micu. “Znaš, Mica, ne znaš lajati ni čuvati ovce, ali ti si najbolja noćna čuvarica koju smo ikad imali. Drago nam je što si ovdje. Samo zahvaljujući tebi uspjeli smo se pripremiti za lopova. Ne moraš biti pas, i nisi. Ali ti si najbolja noćna čuvarica među svim mačkama na svijetu“, rekao joj je pas. 

Mica je bila presretna. Shvatila je da ne mora biti pas niti to željeti biti. Čak i kao mačka, može biti najbolja u nečemu.