Marica P.

Liddie je bila plavokosa djevojka koja je većinu vremena provodila u šumi. Tamo je voljela čitati, odmarati se i stavljati razne poslastice u rešetke za hranjenje jelena.

Mali Toni živio je blizu šume. Imao je kovrčavu smeđu kosu. Uvijek se uvijala na sve strane. Ruke su mu uvijek bile prljave, odjeća poderana, a osmijeh mu se rijetko pojavljivao na licu. Bio je, ukratko, namrgođeni mrzovoljko. Gotovo ništa ga nije veselilo, a uništavao je ili prljao što je mogao.

Na kraju grada, u maloj kući, živio je slikar. Slikao je slike i razne plakate. I sve što je slikao bile su životinje. Na nekima od njegovih slika ponosno korača mačak s čizmama, na drujoj ježići s jabukama, a na trećoj je naslikao mišicu sa sirom. Sve slikareve slike i plakati visjeli su izloženi u njegovom vrtu.

Na prostranoj livadi punoj cvijeća ležalo je dvoje djece. Djevojčica, Klara, i mali dječak, Oliver. Klara je bila slatka djevojčica zelenih očiju poput mačke i svijetle kose.

Kad dođe proljeće, u prirodi se događaju velike stvari. Cvijeće se budi, drveće počinje zeleniti, a životinje rađaju mlade bebe. Jedna takva beba rođena je iu našem zoološkom vrtu. Na svijet je stigao mali nilski konj. Bio je to veliki događaj i sve su životinje u zoološkom vrtu bile jako sretne. Skrbnici su također bili uzbuđeni.

Usred prostranog mora plovila je brodica. Jedra su joj bila raširena, a zastava joj se vijorila na vjetru. Na toj brodici živio je gusar Viktor. Imao je dugu kosu, crni povez na oku i sijedu bradu na licu. Veslao je preko mora.

Postoje ptice koje vole zimu. Uvijek dolete kad padne snijeg. Uopće im nije hladno. Sigurno ste ih već vidjeli. To su vrane. Jedne zime došle su i u naše selo.

Pala je večer. Mjesec se pojavio na nebu, oko njega su treptale zvijezde, a na prozorima više nije svijetlilo nikakvo svjetlo. U gradu su već svi spavali. Bila je duboka noć. No iako je bilo ovako kasno i nitko više nije bio budan, ispod kreveta jednog dječačića čulo se tiho šuškanje. Bilo je to u sobi malog Vincea.

Nedaleko odavde je lijepo malo selo. Ima nekoliko kuća sa šarenim krovovima, nekoliko stabala i puno cvijeća. Oko ovog sela teče rječica. Izgleda kao svaka druga, ali malo ljudi zna da je ova rijeka dom riječnih vilenjaka. Imaju svoje kućice skrivene duž cijele rijeke. To su male odaje i hodnici iskopani ispod obale.

U dalekoj tuđini, potpuno osamljena, stajala je mala zgrada. Bila je to stara kuća. Imala je crveni, truli krov, velike stare prozore koji su škripali i bila je cijela od drveta. U njoj su živjeli baka, djed i njihov unuk.

Na rubu jednog sela stajala je lijepa kućica. Svaki dan iz njega se širio divan miris. Bilo je tako fino mirisalo da je možda bilo čarobno. Bio je to miris kolača i kolačića. Kućica je imala ljubičasti krov i bila je sva ružičasta. Izgledala je kao jedan veliki marshmallow.