Kako je dr. Djetlić znao kako se nositi s gospođom Bor

Doktor djetlić živio je u šumi i često su ga posjećivale životinje s raznim bolestima. Iako je uglavnom liječio drveće, uvijek je mogao izaći na kraj s bolesnim šumskim životinjama. Jednog dana doleti mu šojka Kračmerka. Ništa nije nedostajalo, ali je ostala bez daha i morala je izdahnuti prije nego što je uspjela izgovoriti riječ. Zatim je počela moliti dr. Djetlića da s njom brzo odleti do gospođe Bor. Nešto je muči i nitko ne zna što učiniti. Djetlić im je bio nada da će se Bor oporaviti. Pa je spakirao svoj medicinski kovčeg i odletio sa šojkom na to mjesto.

Čim je stigao, na prvi je pogled primijetio da s gospođom Bor nešto nije u redu. Teško je disala, iglice su joj požutjele. Ovo je uznemirilo dr. Djetlića. Prvo je kuckao na gospođu Bor, saslušao i obavio generalni pregled. Nažalost, nije pronašao baš ništa, pa je isprobao svoj drevni recept i tješio Bor da će joj do večeri biti bolje. Ali gospođi Bor nije bilo bolje ni navečer ni sljedećeg jutra. Naprotiv, bilo je gore. To je samo uplašilo dr. Djetlića. Uzalud joj je davao nove i nove lijekove. Kuhao je razne napitke i ništa nije pomoglo.

Dan i noć pitao se kako pomoći drvetu. Stanje gospođe Bor nije se popravilo ni treći dan. Četvrti dan bilo je najgore. Doktor djetlić nije znao što učiniti. Možda prvi put u životu kao liječnik nije mogao pomoći. I to mu je jako smetalo. Bio je dobar čovjek. Svi su se u šumi ugledali na njega i svi su voljeli gospođu Bor. Uvijek im je pričala neke bajke i sada je jedva disala. Dr. Djetlić nije imao pojma što učiniti. Gospođa Bor je stenjala dva tjedna, a on još uvijek nije mogao ništa smisliti. Životinje u šumi bile su jako zabrinute. Svaki dan su se sastajali s gospođom Bor i bilo im je drago što je dr. Djetlić sve izliječio, a isto će učiniti i s njom. Međutim, gospođa Bor nije bila nimalo uvjerena. Čak je i plakala jer se bojala i bila je slaba. Ponovno je dr. Djetlić dugo u noć razmišljao što učiniti s gospođom Bor kako bi joj pomogao. Na kraju je zaspao, a te je noći usnuo čudan san. San o čudesnom lijeku. Probudio se u trenutku i počeo ga je miješati u tom trenutku. Ujutro je bio gotov i odjurio je gospođi Bor. Popila ga je bez zanimanja. Kad je to učinila, oči su joj se raširile i trenutak kasnije nestala je njena bolest. Bilo je veselo u cijeloj šumi. Svi su hvalili doktora Djetlića, ali on to nije htio ni čuti. Gospođa Bor zahvalila mu je sa suzama u očima, no on je samo odmahnuo rukom da to ne dolazi u obzir. Nikome nije rekao kakav mu je lijek sinoć poslao san.