U jednom udaljenom selu stajala je mala kuća. U njoj je živjela djevojka s čupavim psom. Zvala se Ivka. Crnokosa djevojka smeđih očiju i prekrasnog osmijeha. Ali sada je bila tužna. Stajala je na pločniku ispred svoje kuće, držeći u ruci povodac svog psa. Vjerno je sjedio kraj nje. Oboje su gledali u kuću i izgledali tužno.
Odjednom je iza njih zatrubio automobil. Kamion. Bio je to kamion za selidbu. Skroz napunjen. Sve stvari pripadale su Ivki, njenom psu i roditeljima. Namjeravali su se daleko odseliti i zbog toga su Ivka i njezin pas bili nesretni. Samo su stajali pred kućom – htjeli su se oprostiti od svega ovdje.
„Ivka, vrijeme je!“, pozvala je majka djevojku. “Vrijeme je da uđete u kamion za selidbu i odvezete se.” “Ma da, ajde, prijatelju, idemo!”, rekla je Ivka tužno svom psu. Sjeli su u auto i odvezli se.
Ivka i njezin pas morali su se priviknuti na novi dom. Trebalo im je neko vrijeme, ali nakon nekog vremena počeo im se sviđati. Ali ponekad su čeznuli za starim mjestom gdje su bili živjeli.
Jednog dana sjedili su tako na terasi, gledali u daljinu i prisjećali se nekadašnjeg doma, kad nešto zabljesnu daleko u travi. Malo svjetlo. Postajalo je sve veće i veće kako im se približavalo. Kada se svjetlo pojavilo pred njima, otkrili su da je to zapravo vila koju okružuje prekrasan sjaj. Ivka i pas gledali su je u nevjerici.
Kad je vila vidjela koliko su iznenađeni, počela je sve objašnjavati: „Zdravo, ja sam čarobna vila Jasenka. Gledam vas već dugo. Znam zašto ste tako tužni i da vam ponekad nedostaje vaš bivši dom. Htjela bih vam pomoći.”
“Ali kako?” odmah je upitala Ivka. “Dat ću vam nešto”, nastavi vila. “Evo globusa od mene. Ne običnog, već čarobnog. Okrenite ga tri puta, a zatim ga samo zaustavite na mjestu koje želite pogledati. Prstom pokažite na to mjesto. Zatvorite oči i zamislite ga. A onda ćete vidjeti što će biti.” Vila Jasenka se nasmiješila, stavila im u ruke čarobni globus i nestala.
Ivka sa psom i globusom brzo je otrčala u svoju sobu. Stavila je globus na stol i nervozno protrljala ruke. Htjela ga je isprobati, ali se bojala. Ispružila je ruku prema njemu i prije nego što ga je tri puta zavrtjela, pogledala je svog psa i upitala: “Pa što misliš, da li bih trebala probati?” Pas je zalajao u znak slaganja.
Ivka je nervozno udahnula, pa ponovno izdahnula i zavrtjela globusom. Okrenula ga je tri puta, pronašla na njemu grad u kojem je nekad živjela i pokazala prstom na njega. Zatim je zatvorila oči i zamislila svoju nekadašnju kuću. Učinila je sve kako joj je savjetovala vila Jasenka.
Odjednom je sve oko Ivke počelo sijati kao da je vila. Sjaj je postajao sve veći i čarobno se kovitlao naokolo. Ivka je uzela psa u ruke i zatvorila oči. Zatim je bljesnulo. Prije nego što je Ivka otvorila oči, stajala je točno na mjestu koje je prstom označila na kugli zemaljskoj. Bila je u svom bivšem domu. Čarobni globus ju je uspio tamo odvesti. Ivka je bila sretna, možda i više od svog psa. Proveli su sjajno poslijepodne na mjestu koje su voljeli. I vratili su se na potpuno isti način, zato što je i globus doputovao s njima.
Od tada Ivka i njezin pas nikada nisu bili tužni. Kad bi im dosadilo, vrtjeli bi čarobni globus i vozili se na mjesta koja su im se sviđala. Osim toga, Ivka je bila jako sretna što je vila primijetila da je tužna i pomogla joj. Tako je i ona odlučila sagledati okolinu, primijećivati svoje prijatelje, kako bi im onda pomogla ili ih razveselila. I zahvaljujući vili, nikada to nije zaboravila.
