Na mjestu jako jako daleko odavde, iza duboke šume, bila je farma. Oko nje su bila velika polja. Na njima su se uzgajali krumpir i kukuruz. Na ovoj je farmi živjelo nekoliko životinja. U staji su bile ovce, uz šupu je stražario veliki pas, u štali su bili konji, a po dvorištu su trčale kokoši i patke. Za sve njih brinuo se stari i mudri seljak. Već je bio djed, ali je imao još dosta posla. Svaki praznik posjećivao ga je unuk Pavo. Pomagao je djedu oko životinja i cijele farme. Imao je mnogo avantura na farmi. Ali jedna je bila najuzbudljivija od svih.
Dogodilo se to po ljeti. Sunce je sjalo svaki dan. Pavo je sve svoje praznike provodio na djedovoj farmi. Svako jutro odlazio bi u kokošinjac po nova jaja. On i djed bi ih spremali za doručak. Ali kada je jednog dana otišao po jaja, nije našao ništa. To je bilo čudno jer su kokoši bile zdrave i svaki dan su mu davale jaja. Pregledao je cijeli kokošinjac i ništa nije našao. Zatim je izašao van i pseća zdjela je također bila prazna i pas je izgledao gladan. Nešto se događalo. Nešto čudno.
Sve je odmah ispričao djedu: “Djede, nema jaja u kokošinjcu, a psu je zdjela prazna, ali on nije ništa pojeo, gladan je. Bio je tu neki lopov.” Djed je naglas razmišljao: “Nije to bio bilo kakav lopov. Mora da je bila neka životinja. A moramo saznati kakva.”
I tako su se bacili na posao. Postavili su sigurne zamke. One u koje bi se životinja uhvatila, ali se ne bi ozlijedila. Čak su i navečer držali stražu. Tihu stražu, koja gleda da vidi kreće li se nešto vani. Ali kako se bližila noć, umorni su zaspali na straži. Ujutro, čim su se probudili, otišli su provjeriti zamke. U prvoj nije bilo ništa, a ni u drugoj zamci. Ali treća je bila zatvorena. Polako su joj se približavali. Pažljivo su zavirili u nju. Iz ugla zamke iskočio je rakun. Bio je nervozan. Skakao je u kavezu, pokušavajući izaći. Bio je uplašen. Pavo nije mogao vjerovati svojim očima. Nikad prije nije vidio rakuna ovako izbliza.
“Djede, vidi, to je naš lopov. Ima prljava usta i šape prekrivene jajima i psećom hranom”, nasmiješio se Pavo. Dok je Pavo pazio na kradljivca životinja, djed je odmah znao što mu je činiti. Nazvao je spasilačku stanicu i opisao im tko je uhvaćen. Otkrio je da je rakun pobjegao iz obližnjeg zoološkog vrta. U roku od nekoliko minuta po njega su došli čuvari i sigurno ga vratili kući.
Pavo je tada ispričao svim svojim prijateljima u školi kako su on i njegov djed otkrili lopova i zatim ga spasili. I jedva je čekao ponovno provesti praznike sa svojim voljenim djedom.
