Jednom davno postojala je džungla puna šarenih boja i bujnog zelenila. U njoj su živjele otrovne zmije, strašni pauci i razne smiješne žabice. U tom veselom svijetu živjeli su i svakakvi majmunčići, a među njima i tri najbolja prijatelja: Pip, Mip i mala Mima. Ovi su prijatelji u džungli stalno smišljali razne nestašluke, a cijela se džungla zabavljala njihovim šalama.

Visoko u krošnjama njihali au se na najvišim stablima ili plašili druge životinje skačući na njih iznenada s visine. Čak se i veliki slon Maron jednom silno uplašio kada su na njega skočila trojica nestašnih majmunčića.

Svakoga se je dana kroz džunglu, osim životinjskih zvukova, čuo i njihov veseli smijeh. Pip je žonglirao kokosima, a mali Mip ih je pokušavao brzo uhvatiti. Tijekom igre mala ih je Mima škakljala pa su sva trojica, zajedno s kokosima, pala na zemlju i smijala se toliko da su im suze tekle niz obraze. Tako je bilo gotovo svakog dana.

No ovaj dan je bio poseban. Mali Pip i Mip probudili su se još prije nego što je sunce provirilo iza stabala. Danas je njihova prijateljica Mima slavila rođendan! Željeli su je iznenaditi velikom i lijepom tortom od banana.

Nabrali su najzrelije i najslađe banane, složili ih jednu na drugu i tako napravili veliku tortu. Dodatno su je ukrasili cvjetićima. No Pip i Mip smislili su i malu šalu. Htjeli su se pretvarati da su zaboravili na Mimin rođendan.

Kada se Mima probudila i provirila iz svog brloga, na grani su je već čekali njezini nestašni prijatelji.

„Dobro jutro“, rekao je Mip i glasno zijevnuo.

„Dobro jutro. Danas bih samo ležao i ništa ne radio“, dodao je i Pip, počešao se po glavi i pretvarao se da današnji dan nije ništa poseban.

„Slažem se, danas nećemo raditi ništa, samo ćemo spavati“, složio se Mip te ponovno glasno zijevnuo.

Mima je iznenađeno pogledala svoje prijatelje. Valjda znaju da joj je danas rođendan. Zar su stvarno zaboravili na nju?

„Samo biste ležali i ništa ne radili?“ pitala ih je tužno. Pip i Mip su kimnuli i legli u svoje krevetiće, pretvarajući se da spavaju.

Mala se majmunčica tužno okrenula, popela na lianu i spustila se dolje. Sjela je na kamen i promatrala kako se male žabice igraju u maloj lokvici. Bila je jako tužna. Danas je trebao biti njezin dan, a njezini najbolji prijatelji Pip i Mip su je zaboravili. Nije ni slutila da su je zapravo htjeli malo zadirkivati, a zatim je iznenaditi.

Čim je Mima otišla, prijatelji su iskočili sa svojih krevetića. Zrak je bio čist i došlo je vrijeme za slavlje! Mip je pozvao sve prijatelje iz džungle, a Pip je otišao po tortu koju je sakrio u obližnjem grmu.

Dok je Mima tužno promatrala žabice kako se igraju u lokvi, iza sebe je iznenada čula glasan povik:

„Iznenađenje!“ 

Pip i Mip stajali su iza nje, držeći u rukama tortu od banana. Uz njih su bili i drugi majmuni, veliki slon Maron sa svojom obitelji te prijateljska puma Luna, koja ih je uvijek štitila od opasnosti džungle. Svi su došli čestitati maloj Mimi.

Mimine su oči zasjale poput zvijezda na nebu. Počela je skakati od radosti.

„Baš ste me uplašili. Mislila sam da ste me zaboravili!“ nasmijala se i zagrlila Pipa i Mipa. Slavlje je moglo početi. Životinjice su čestitale maloj majmunčici rođendan i svi su zajedno uživali u ukusnoj torti od banana, slastili se kokosima i zabavljali.

Džunglom je odjekivao smijeh svih životinjica koje su se okupile na proslavi i odlično su se zabavljale. Šalu svojih prijatelja i veliko iznenađenje Mima neće tako lako zaboraviti.