Usred duboke šume stajala je mala drvena kućica. Izgledala je jako staro. Imala je rupe na krovu, škripali su joj prozori i vrata i bila je sva prljava. U ovoj maloj kućici živjela je vještica. Bila je to starica s velikim nosom i bradavicom. Ali najgore nije bilo kako je izgledala, već kakva je bila. Bila je jako zla. Pričala je loše o drugima, lagala i izmišljala kako je nitko u šumi ne bi volio. Ali jednoga dana upoznala je nekoga tko ju je natjerao da razmisli o svom ponašanju.
U šumi je živjela mala vila po imenu Maja. Živjela je u lijepoj kućici od paprati sa svojom majkom. Bila je jako dobra i vrijedna. A njezinu su majku svi poznavali kao najmudrije stvorenje u šumi. Vila Maja voljela je šetati šumom. Jednoga dana, kad je krenula u svoju omiljenu šetnju, vidjela je da dabrovi na potoku ne mogu izgraditi branu. Bilo im je teško. Maja je bila dobra pa je priskočila u pomoć. Dala je sve od sebe kako bi podigla teške komade drveta i stavila ih na pravo mjesto. Iako nije bilo lako, htjela je pomoći. Odjednom je začula neki stari glas iza sebe. “Ma daj, što to radiš? Zašto im pomažeš? Ionako ti ne ide.” Kad se Maja okrenula, iza nje je stajala mrzovoljna vještica. Ali mala vila nije dopustila da je vještica obeshrabri. Završila je posao, pozdravila se s dabrovima, čak i s vješticom koja je još stajala tamo, i otišla.
Kod kuće je sve ispričala majci. Bila je tužna. Bilo joj je žao što je vještica cijelo vrijeme bila zla prema njoj i smijala joj se, iako se ona trudila i mislila dobro. Mama je pohvalila svoju malu vilu zbog toga kako se ponašala, a onda je učinila nešto neobično. Uzela je papir i nacrtala dvije posude s biljkom u njima. Na jednoj posudi napisala je LJUBAV, a na drugoj ZLO. Iznad njih je nacrtala vrč pun vode i rekla: “Draga moja Majo, pogledaj ovu sliku. Uvijek će te podsjećati da će ono što zalijevaš rasti. Tako je i s tobom. Ono o čemu razmišljaš i kako se ponašaš rasti će u tebi. Kao da zalijevaš biljku. Nemoj dopustiti da u tebi bilo tko zalijeva zlo, pa ni ta vještica.” Vila Maja joj se zahvalila, uzela sliku i nastavila razmišljati o tome. Odlučila je da će misliti samo na ljubav, pustiti je da raste u njoj i ponašati se ljubazno.
Nakon nekog vremena Maja je ponovno otišla u šetnju. Dok je prolazila pokraj vještičine kućice, vještica je pogledala kroz prozor i ponovno je opsovala. Mala vila je skupila svu svoju hrabrost i prišla joj. Ispružila je ruku i rekla: “Ovo je za tebe, meni je puno pomoglo.” Vještica je neko vrijeme oklijevala i uzela papir iz Majine ruke. Odmotala ju je i ugledala nacrtane posude s biljkom i puni vrč. Također je pisalo: “Ono što zalijevaš to će rasti.” Maja se nasmiješila i rekla joj zbogom.
Dugo nakon toga, vještica je držala Majinu sliku u ruci. Dugo je razmišljala o tome što zalijeva. A tko zna, možda je mala vila Maja učinila nemoguće. Možda je natjerala zlu vješticu da razmisli o svom ponašanju. Možda jednog dana shvati što je bolje zalijevati.
