Mali mehaničar

Bilo je hladno siječanjsko jutro, a djeca su još uvijek uživala u božićnim praznicima. Matej je igrao igrice na kompjuteru kada ga je tata prekinuo:

“Što ako se ne bi samo igrao igrice s trkaćim automobilima, već bi mi danas pomogao popraviti pravi auto?” upitao je tata.

Priče za laku noć - Mali mehaničar
Mali mehaničar

Te su riječi odmah izvukle Mateja od kompjutera. Oduvijek je želio biti veliki trkač i bio je fasciniran automobilima. Dječak je obožavao igre s trkaćim automobilima i u svojoj sobi je imao mnogo autića i velikih automobilskih staza.

“Naravno da ću ti pomoći!” rekao je oduševljeno, ugasio kompjuter i otišao s tatom u garažu.

Matej je zgrabio rukavice, koje su mu bile prevelike, ali mu to uopće nije smetalo. Ponosno je stao pokraj oca i zajedno su krenuli popravljati auto. Ali Matej je primijetio da nikada prije nije vidio ovaj auto. Njihov auto bio je parkiran vani.

“Čiji je to auto, tata?” upitao je znatiželjno.

„To je stari auto tvog djeda. Dugo nije bio korišten. Želim mu prirediti rođendansko iznenađenje i popraviti mu ga“, objasnio je tata.

Bacili su se na posao. Matej je tati dodavao alat i svjetlio baterijskom lampom kad je trebalo. Kad su završili s podvozjem, nastavili su popravljati motor.

„Gledaj, ovo je motor i moramo ga zajedno popraviti. Molim te, usmjeri svjetlo ovdje“, rekao je tata, pokazujući dječaku kamo da usmjeri svjetlo. Zatim mu je objasnio kako će nastaviti. Tata je bio vrlo vješt mehaničar i nije imao problema s popravcima.

“To je to!” rekao je tata kad su on i Matej završili s popravkom motora.

“I sada će se voziti?” Matej je znatiželjno upitao, stavljajući svjetiljku i alat na policu.

“Hajde da probamo!” Tata je predložio. Oboje su ušli u auto. Tata je uzeo dječaka u krilo kako bi mogao uhvatiti volan i upalio auto. Auto se polako kretao iz garaže – stvarno se vozio!

Matej je bio presretan. Po prvi put je držao volan kao veliki trkač. Kad su izašli na ulicu, sjeo je pokraj svog tate i zajedno su se provozali po susjedstvu.

„Hvala ti na pomoći, ne bih to mogao bez tebe“, rekao je tata s osmijehom.

I tako su tata mehaničar i njegov mali pomagač uspjeli popraviti djedov stari auto. Za rođendan, djed je od sina i unuka dobio prekrasno iznenađenje koje ga je dirnulo do suza. Od tog dana, mali Matej više nije želio biti trkač, već mehaničar poput svog tate.

4.7/5 - (88 votes)

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)