Medvjedi spavaju zimi. To vjerovatno svako dijete zna. Međutim, nekoć je živio medvjed koji se zvao Miško i stvarno nije htio spavati. Ali kako je to počelo? Kao i kod svih drugih medvjeda.

Najrpije je Miško pripremao zalihe za zimu. Cijelo je ljeto nosio hranu za zimu u svoju špilju, krpao poplune i kupio novu pidžamu. A onda je, kad je došlo vrijeme, legao spavati. No nije mogao zaspati. Uzalud se trudio. Uzalud se ušuškao u poplun. Ništa nije pomagalo. Miško nije spavao. 

I tada je odjednom čuo glasove izvana. Ne glasove. Vriskove. Vriskove radosti.

Zbacio je poplun i istrčao van. Htio je vidjeti tko ga uznemirava, zbog koga ne može spavati. Bila su to djeca. Sanjkala su se nizbrdo i veselo zviždala. A gle čuda, ondje gdje je prije bila trava, sada je bilo sve bijelo. Snijeg. Miško nikada prije nije vidio snijeg pa se silno obradovao. Vrpoljio se po njemu i bacao ga oko zbunjene djece. Djeca su vikala: “Medvjed! Zimi! I u pidžami! Pogledajte njegovu smiješnu pidžamu!”

Djeca se nisu bojala medvjeda. Objasnila su mu da je hladno i da tada uvijek ima snijega. A kad ima snijega, ide se sanjkati, valjati i graditi snjegoviće, a ako budu dobri, nakon Božića ići će na skijanje jer će dobiti nove skije. Miško se nije mogao načuditi.

Natjerao je djecu da mu posude sanjke i da mu objasne što su to skije i gdje se mogu kupiti. Bio je ljut na sebe. Prespavao je toliko zima! I to sasvim uzalud. Mogao se sanjkati, grudati, graditi snjegoviće, pa čak i skijati. I toliko se zabavljati.

I tako je Miško prestao spavati zimi. Ako ste bili blizu te planine, cijelu zimu mogli ste ga vidjeti kako skija, sanjka se, pa čak i snowboarda.

A kada je Miško spavao? Ljeti. I uopće nije požalio. Ionako nije volio ljeto. Ne susrećete često takve medvjede. Ali vjerujte, postoje. Možda čak i u planini iza vaše kuće.