Bilo jednom jedno kraljevstvo. U tom kraljevstvu nije rasla nijedna druga voćka, osim jednog stabla jabuke u dvorištu dvorca. Svake jeseni donosilo je prekrasne crvene plodove za koje se govorilo da mogu izliječiti svaku bolest.
Ljudi u kraljevstvu bili su sretni što imaju dobroga kralja. Svake jeseni pravedno je dijelio jabuke onima kojima su bile najpotrebnije. Kada bi bolesnik pojeo jabuku, ozdravio bi. No stablo jabuke je rađalo samo jednom godišnje, pa su svi nestrpljivo čekali jesen. Pomno su promatrali kako jabuke dozrijevaju i crvene. Jednoga dana kralj je konačno odredio datum berbe i sastavio popis onih kojima će podijeliti jabuke. Svi su se tome radovali.

Međutim, kada su se sljedećeg jutra probudili, dočekalo ih je neugodno iznenađenje. Stablo je bilo potpuno golo, ostalo je samo lišće. Ljudi su se razljutili, uzeli vile i zahtijevali od kralja da im vrati jabuke. Optužili su ga da ih je ukrao. Kralj se branio, ali nitko mu nije vjerovao. Zatvorili su njega i njegovu obitelj te postavili novog kralja. Ipak, jabuke nisu pronašli.
Jednoga dana novi kralj se kralj otišao na tržnicu u susjedno kraljevstvo. Dok je razgledavao robu, ugledao je crvene jabuke, a uz njih dugi red. Naredio je svom sluzi, koji je bio prehlađen, da kupi jednu jabuku. Sluga je poslušao. Čim je pojeo jabuku, prehlada je prošla. Novi kralj bio je oduševljen. Iako plodovi nisu vraćeni i ljudi su morali čekati novu berbu, barem se saznalo da stari kralj nije bio kriv.
Ljudi su ga pustili iz zatvora i ispričali mu se što mu nisu vjerovali. Kralj se vratio na prijestolje i otkrio tko je ukrao jabuke i prodao ih u susjednom kraljevstvu. Sljedećih je godina sam noću čuvao stablo jabuke kako nitko ne bi ukrao jabuke koje su trebale liječiti njegov narod. A prije svega, da ih nitko ne proda. Jer lijekovi koji liječe trebali bi biti besplatni za sve.
