O duhu koji nije htio plašiti

Postojao je duh po imenu Žmůrek i imao je veliki problem. Iz sjedišta svih duhova poslali su ga u napušteni mlin, gdje je trebao plašiti. Ali on to nikako nije htio učiniti. On je bio taj koji je želio biti prijatelj s ljudima, a ne plašiti ih. Provjeravan je nekoliko puta, jer je dojavljeno da nimalo ne plaši ljude. Nadređeni su mu prijetili kaznom ako ne bude radio svoj posao. Žmůrek je i dalje odbijao plašiti. Ljudi su znali da je u mlinu, ali su ga se svi bojali. I Žmůreku je bilo jako žao. Bio je užasno tužan.

Jedne večeri dogodio se neobičan događaj. Iz sela nedaleko od našeg mlina izgubljeno je dvoje djece – dječak i djevojčica. Roditelji su bili očajni. Žmůrek nije imao pojma. Gazio je kroz šumu i zašao duboko. Nije ga bilo briga, jer se nikada nije mogao izgubiti kao duh. Tako je hodao, udišući miris drveća i cvijeća, kad je odjednom začuo plač. Odmah je znao da je to ljudsko biće, i kako ga ne bi prestrašio, postao je nevidljiv i slijedio zvuk. Kad je stigao, vidio je dvoje djece kako drhte od hladnoće i straha. Oni su bili izgubljeni brat i sestra.

O duhu koji nije htio plašiti
O duhu koji nije htio plašiti

Žmůrek se pitao što učiniti. Znao je da ih ondje ne može ostaviti. Pa je samo uzdahnuo i bio viđen. Počeli su vrištati od straha i pobjegli. Međutim, spotaknuli su se i to je bio kraj njihovog bijega. Uz to su razbili koljena. Žmůrek je došao do njih, mahnuo rukom i rane su nestale. Zatim im se obratio. Rekao im je svoje ime i tko je. Rekao im je i da se uopće ne moraju brinuti i da će ih on odvesti kući. Djeca se više nisu bojala. Uzeli su ga za ruke i za nekoliko sekundi bili u selu u kojem su se djeca izgubila. Seoski trg bio je pun ljudi.

Kad su vidjeli duha, prvo su htjeli pobjeći, ali su se uplakani roditelji već pokušavali provući kroz gomilu, a onda su zgrabili svoje dvoje djece i gotovo ih zgnječili. Djeca su im sve ispričala i pohvalila Žmůreka jer ih je spasio i čak im izliječio rane. Žmůrek je stajao sa strane i htio je nestati kako ne bi još više prestrašio ljude, ali roditelji to nisu dopustili. Na kraju je odlučeno da će Žmůrek živjeti s njima. Tako mu se ostvario san o sklapanju prijateljstva. Duhovi u ukletom stožeru odmahnuli su rukom i više ih nije bilo briga jer se nisu htjeli ljutiti na neposlušnog duha.

4.6/5 - (27 votes)

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)