Nekada davno, usred zelenih brežuljaka, nalazila se mala farma.
U zraku se osjećao dolazak proljeća, a priroda se polako budila iz duge zime. Cvijeće je počelo krasiti livade ne samo svojom ljepotom, već i mirisom, a pupoljci na drveću sjajili su se poput malih zvjezdica.
Na toj maloj obiteljskoj farmi, uz mnoge druge životinjice, živio je i jedan znatiželjni pilić po imenu Kljucko. Bio je poput svoje braće i sestara – čeprkao je po zemlji, kljucao zrnca i cvrkutao pod jutarnjim suncem. No, jedna ga je stvar činila posebnim. Kljucko je obožavao cvijeće.
Bilo je rano jutro, a dok su se njegova braća i sestre budili i odmah jurnuli za mravicama ili cvrkutali prema nasmijanom suncu.
To Kljucka nije zanimalo. Umjesto toga, sam bi lutao vrtom i divio se predivnom cvijeću. Gledao je s oduševljenjem kako se latice njišu na vjetru i kako se njihov miris širi po cijeloj farmi. Njegov mali narančasti kljun otvarao se od čuđenja.
„Opet samo buljiš u to cvijeće. Trebao bi biti kao tvoja braća i sestre. Cvijeće nije za piliće!“ grubo je dobacio stari pijetao Henk. Mrzovoljno je stajao u vrtu i objašnjavao piliću što bi jedan pravi pilić trebalo raditi.
„Trebao bi čeprkati po zemlji, kljucati zrnca, cvrkutati, a ne zuriti u neke šarene biljke!“ zakukurikao je Henk oštro, raširio krila te otišao dalje.
Mali Kljucko bio je tužan. Svi su ga zadirkivali jer je obožavao cvijeće. No on se nije dao smesti – svakog dana iznova bi posjećivao vrt.
Jednog sunčanog jutra, dok je tako sjedio i promatrao kako se cvijeće njiše na vjetru, prekinuo ga je tihi glasić.
„Vidim da i ti voliš cvijeće, baš kao i ja“, ljubazno mu je rekla vlasnica farme Ana. U jednoj je ruci držala košaru, a u drugoj kantu za zalijevanje.
„Svaki dan te gledam kako se diviš mojim cvjetovima. Što kažeš, bi li mi htio pomoći?“ upitala je malog Kljucka.
Iako nije baš sve razumio, očarao ga je vijenac od cvijeća koji je nosila u smeđoj kosi, pa je veselo prihvatio ruku koju mu je Ana pružila. Ana ga je zatim posjela na svoje rame. Odatle je Kljucko promatrao kako se brine za cvijeće. Zajedno su ih zalijevali i čupali korov oko njih. Čak se i Kljucko pridružio – svojim malim kljunom iznenađujuće brzo je čupao korov.
Od toga dana Ana i Kljucko svaki su se dan zajedno brinuli o cvijeću. Zalijevali su ga, čupali korov, a posadili su i novo cvijeće oko kokošinjca. Ostale kokoši gledale su s čuđenjem koliko su boja mali Kljucko i farmerica unijeli na farmu.
Tako su pilići, kokoši, pa čak i stari, mrzovoljni pijetao Henk prestali zadirkivati Kljucka. Kad su vidjeli koliko ga Ana voli i kako je cijela farma procvjetala zahvaljujući njemu, više mu se nisu rugali. Možda nije radio isto što i drugi pilići, ali je otkrio da čak i tako malo biće poput njega može pomagati na farmi – samo na malo drugačiji način.
I tako je Kljucko, mali spretni pilić koji je volio cvijeće, pretvorio farmu u šareni raj pun cvijeća i zadobio divljenje ne samo Ane, nego i svih životinja na farmi!
