Toma i njegovo troje braće i sestara svake su godine, neposredno prije Božića, išli u posjet baki. Sjedili bi zajedno kraj peći, lomili orahe i razgovarali. No uglavnom je baka pričala – o tome kako je provodila Božić dok je bila mlada.

Jedne su godine pekli medenjake kad je baka iznenada pogledala kalendar. 

“Oh, danas je Sveta Lucija!” hihotala se. 

“Pa što? Ti se ne zoveš Lucija. Niti se mama tako zove! Niti itko u obitelji”, zbunjeno je rekao Toma. 

“Imam lijepe uspomene na svetu Luciju”, uzdahnula je baka. 

“Ispričaj nam!” zamolila je najmlađa Julija, nestrpljivo je gledajući. 

Baka je kimnula i započela priču.

Kad je bila mlada, u njihovu je selu postojao poseban običaj. Na Svetu Luciju djevojke su se odijevale u bijele plahte, uzimale guščje perje i trčale po selu. Ljudi bi ih puštali u svoje domove, a djevojke bi perjem iz kutova kuće tjerale svo zlo koje bi moglo naštetiti obitelji. 

„U jednoj od tih kuća živio je vaš pokojni djed. Kad sam ga ugledala, odmah mi se svidio. I ja njemu. Vjenčali smo se godinu dana kasnije, a sljedeće godine rodila se vaša mama. Zato imam tako lijepe uspomene na Dan svete Lucije“, objasnila je baka.

„U redu, bako, ali tko će sada pomesti zlo iz naše kuće kad više nema djevojaka u bijelim plahtama?“ upitao je Toma. 

„Da, tko?“ pridružile su se i njegove sestre. 

Baka je slegnula ramenima. Taj je običaj odavno nestao. No Toma i njegove sestre još su dugo razmišljali o tome

Kad je baka otišla na spavanje, djeca su strgnula plahte s kreveta, umotala se u njih i odlučila pomesti kutove kuće, baš kao baka kad je bila mlada. Nisu imali guščje perje, ali su uzeli metlice.

„Nema veze“, rekao je Toma. „I ovo će poslužiti.“

I tako su djeca marljivo pometla sve kutove kuće. Baka se probudila zbog buke i zamalo je dobila srčani udar kad je ugledala bijele prilike kako trče po kući. No ubrzo je shvatila o čemu je riječ i nasmiješila se. Bila je sretna što se njezini unuci još uvijek sjećaju starih običaja.

Zlo u njihovoj kući te noći sigurno nije ostalo.