Bila je zima, posvuda snijeg i mraz. Pufi i Zubomila gradili su snjegovića u vrtu.
„Pufi, ti si stvarno smotanac“, promrmljala je Zubomila kad je vidjela gdje je postavio svog snjegovića. “Tako tata neće moći na posao.“
„Hehehe“, smijao se Pufi i stavio svome snjegoviću lonac na glavu. „Naravno. Zašto misliš da sam ga napravio baš na izlazu iz garaže? Neka i on malo uživa u zimi, hehehe.“

Zubomila je samo odmahnula rukom i otišla tražiti granu kako bi napravila kosu svome snjegoviću. Njezin snjegović bio je, zapravo, snjegovićka. Prišla je jednom grmu koji je rastao pokraj šupe.
„Joj, pogledaj, Pufi, kakva ljepota“, pokazivala je na ledenice koje su visjele uz krov.
„Jupi, vidi ih!“, oduševio se Pufi i odmah potrčao po jednu ledenicu. Krov je bio nisko pa ju je lako mogao otkinuti. Prvo ju je pokušao polizati, ali nije imala nikakav okus. Onda je njome zamahnuo i povikao preko cijelog Crnomračja: „Ja sam čarobnjak snijega i leda! Svi se tresite jer ću vas ovom čarobnom ledenicom pretvoriti u led!“
„Ma nemoj ti meni,“ zarežala je Zubomila.
„Sad ću baš tebe, ti drsko strašilo, pretvoriti u snjegovića. Na moju zapovijed, ledenice, pretvori se u snježnu kuglu!“
Pufi je mahao ledenicom, ali ništa se nije dogodilo.
„Hoćeš vidjeti bolje čudo, čarobnjače?“ upitala ga je Zubomila.
„Kakvo?“
„Ajmo doma i ponesi tu svoju čarobnu ledenicu.”
Kod kuće su skinuli zimske jakne i hlače. Zubomila je donijela lonac.
„E, čarobnjače snijega i leda, daj mi svoju ledenicu“, rekla je Zubomila.
Pufi je stavio ledenicu u lonac.
„E pa, to je prava čarolija. Ledenjak u loncu“, promrmljao je nakon malo vremena.
„Svakoj čaroliji treba koji tren da počne djelovati, Pufi.“
„Čarobnjače snijega i leda, to si htjela reći,“ ispravio ju je.
„Čarobnjače vode. Vidi,“ rekla je Zubomila i pokazala na lonac.
Ledenica se pretvorila u vodu.
„Ma ne, ja sam čarobnjak leda i snijega. To je moja ledenica,“ mrmljao je Pufi i mahao rukama po vodi pokušavajući ju uhvatiti.
„Vodu ne možeš uhvatiti, ona je tekuća“, rekla je Zubomila.
„Nije istina, maloprije je bila tvrda.“
„Može biti i plinovita“, javio se iza njihovih leđa tata, koji ih je već neko vrijeme slušao iz kuhinje.
„Kako to?“ čudio se Pufi.
Tata je uzeo lonac, stavio ga na štednjak i okrenuo gumbić. Za kratko vrijeme voda u loncu jr počela ključati i iz nje se dizala para. Za čas u loncu gotovo ništa nije ostalo.
„Moja ledenica! Nestala je!“, čudio se Pufi.
“Nije nestala. Samo se pretvorila u paru“, objasnio je tata.
“Paru? A gdje je otišla ta para?”
“Para se diže prema gore. Sva voda isparava. Voda iz mora, voda iz jezera i voda iz lonca. I sva ta para ide gore, gdje se pretvara u oblake. Tamo se opet pretvori u tekućinu – u kišu, i onda se vrati natrag na kopno, u mora, u jezera…”
“I u lonac isto?” prekinuo je Pufi tatu.
“Ako lonac ostaviš vani kad pada kiša, voda će ti se vratiti i u lonac,” nasmijao se tata. „A kad ga ostaviš tamo na suncu, voda će opet ispariti. I tako to ide stalno u krug. To se zove kruženje vode, nema tu nikakvih čarolija, naš mali čarobnjače.“
„Ali ledenice ne padaju s neba. Odakle su onda došle?“ pitao je Pufi.
„Voda ima tri stanja; čvrsto, plinovito i tekuće. Čvrsto je tvoj ledenjak. To je voda koja se smrznula. Od nje nastaje led.“
„To znam. Mama u zamrzivaču ima kockice leda kad ljeti pravi limunadu,“ prisjetio se Pufi.
„Da, to je smrznuta voda. A i smrznuta voda može padati s neba.“
„Naravno“, rekla je Zubomila. „Kao snijeg ili tuča.“
„Da, kad se kiša u oblacima previše ohladi, zimi nastane snijeg, a ljeti tuča.“
„Znači, ako želim uzeti vodu u ruku, moram je prvo zamrznuti?“ pitao je Pufi.
„Da, zato što nije čvrsta“, rekao je tata. „Ali tu tekuću možeš zahvatiti dlanovima ili u šalicu. U šalici poprima oblik šalice, u tvojim dlanovima oblik tvojih dlanova. I prema tom obliku može čak i smrznuti.”
„Vau, onda ću ja biti čarobnjak vode kad se s njom može raditi tolika čudesa!” razveselio se Pufi i odmah natočio malo vode u kalupić da proba staviti iza vrata da se smrzne. A Zubomila? Ona je otišla do zamrzivača jer je baš jako poželjela sladoled.
Samo je tata radije skuhao topli čaj. Za sladoled ima još vremena. Njega će čuvati za ljeto.
