Jednom davno u zemlji u kojoj su se davne priče ostvarale i čarolije nisu bile samo u bajkama, procvjetala je prekrasna bijela ruža. Procvjetala je u tajanstvenom vrtu iza malog sela. Ruža doista nije bila obična. Bila je čarobna. Ipak, u baštu iza sela već odavno nitko nije kročio. Ruža je samo čekala i čekala da vidi tko zaslužuje njenu tajanstvenu moć.
U ovom selu živio je dječak po imenu Matija, koji je dane provodio njegujući cvijeće i biljke u vrtu svojih roditelja. Nešto cvijeća prodavao je i na tržnici ili njime ukrašavao razne haljine. Matija je bio tih i skroman dječak koji je volio svaki cvijet u vrtu. Ipak, najviše je bio zaljubljen u princezu Elenu. On nije bio princ ili vitez, ali želio je dokazati princezi da je vrijedan njezine ljubavi.
Vrijeme je polako postajalo hladnije i otac je poslao Matiju u obližnju šumu da nacijepa drva. Dok je dječak koračao stazom, primijetio je da je veliko drvo palo na stazu koja je vodila ravno u šumu. Ovdje se stvarno nije moglo proći. Tako je Matija krenuo drugim putem, kojim nikada prije nije išao. Dok je hodao, naišao je na tajanstveni vrt. Pogledao je oko sebe, ali nije bilo nikoga. No nešto ga je vuklo tamo. Morao je se uvjeriti može li ondje naći neko prekrasno cvijeće. Polako je ušao. Posvuda je bila visoka trava i korov. O ovom se vrtu odavno nitko nije brinuo, pomislio je dječak.
Međutim, njegov pogled pao je na jednu bijelu ružu koja je cvjetala u vrtu. Bila je ljepša od svih koje je Matija ikada vidio. Matija se vraćao ovoj ruži svaki dan, zalijevajući je i njegujući. Čak je i cijeli vrt doveo u red. Kad bi bio tužan, razgovarao bi s ružom. Pričao bi joj kako čezne da doživi ljubav. Osjetio je da je ruža čarobna i da ga razumije. I doista, bijela je ruža bila vrlo posebna. Rasla je usred vrta i njezine latice bile su sjajne poput snježnobijelog pokrivača. Lijepo je blistala na suncu. Najzanimljivije kod nje bilo je to što je imala sposobnost ispuniti ljudska srca ljubavlju i dobrim djelima. Ali to nitko nije znao. Još…
Jednoga dana Matija je odlučio da će lijepoj princezi Eleni pokloniti bijelu ružu. Princeza Elena živjela je u dvorcu iza planina. Cijeli je svijet znao za njezinu ljepotu i dobrotu. Matija je sanjao da će jednog dana stajati uz nju. Otišao je u vrt, dotaknuo čarobnu bijelu ružu i zaželio svoju tajnu želju. Upravo je htio otrgnuti ružu kad se odjednom dogodilo nešto čudesno.
Bijela ruža procvjetala je još raskošnije, latice su joj svjetlucale kao nikad prije. Matija se nije mogao pomaknuti jer se ruža pretvorila u prekrasnu vilu odjevenu u bijele ružine latice. Ona je bila bijela ruža! Nagnula se k Matiji i rekla: „Srce ti je puno dobrote i čežnje za ljubavlju. Darujem ti svoju moć, jer si to zaslužio!” rekla je i nestala.
S tim riječima ruža se pretvorila u sjaj i nestala u zraku. Ispunila je svoju svrhu. Nešto se čudno dogodilo u Matijevu srcu. Osjetio je neku snagu koja ga je ugodno obuzela. I to je bila upravo ta moć koju mu je dala čarobna vila.
Matija je stoga odlučio pronaći princezu Elenu i dokazati joj svoju ljubav. Prešao je visoke planine, mnoga sela gdje je sreo mnoge ljude i usput činio dobra djela. No, pomogao je onima koji su to stvarno zaslužili i kojima je to trebalo. Glasine o dječaku koji pomaže i obasipa ljude dobrotom brzo su se proširile po susjedstvu. Kada je konačno stigao kod princeze Elene, bila je oduševljena njegovom ljubavlju i dobrim djelima.
Matija i Elena počeli su činiti svijet boljim mjestom i širiti ljubav kamo god su stigli. Njihova je ljubav bila toliko jaka da se njihovo kraljevstvo pretvorilo u čarobno kraljevstvo gdje su svoju ljubav i dobrotu mogli širiti do kraja života.
Tako je bijela ruža postala simbol ljubavi i dobrote, a priča o Matiji i princezi Eleni zaživjela je u svim srcima kao primjer da i najmanja osoba svojom ljubavlju i dobrotom može promijeniti svijet.
