Na uglu naše ulice bio je dječji vrtić. Tamo su išla djeca iz cijelog grada. Vrtić je izgledao kao malo sunce. Sve je bilo žuto. Imao je plavi krov poput neba. U vrtu oko njega bilo je cvijeće, meka trava uvijek pokošena i najbolji drveni pješčanik i penjalice. Tu su djecu odgajale dvije tete.
Jedna je imala dugu crnu kosu, bila je niža, vitka, sićušna i uvijek je htjela imati sve organizirano. Ali najviše od svega, znala je lijepo svirati klavir. Zvala se Sisi. Drugu su svi zvali Rita. Bila je potpuna suprotnost od Sisi. Imala je kratku plavu kosu i bila je viša i sve je radila tek tako. Nije joj trebao nikakav red. I znala je lijepo pjevati.
Sisi i Rita bile su različite, ali budući da je svaka bila drugačija i svaka je znala i nešto drugo lijepo su se nadopunjavale. Djeca su ih voljela. Svi su se svaki dan veselili odlasku u vrtić. Sisi i Rita činile su sve da djeca budu sretna i zadovoljna. I nisu bile samo obične tete. Znale su trik kako uspavati djecu. Samo su njih dvije znale za taj trik.
Svaki put kad bi djeca ručala i presvukla se u pidžame, Sisi bi sjela za klavir i počela svirati. Rita je plesala i pjevala među djecom. Bila je to njihova čarobna uspavanka.
“Prije nego ti se kapci sklope, ja ću ti pomilovati obraze. Zapjevat ću ti za laku noć, poslat ću ti vilinsku moć. Zato ti želim lijep san, a zatim divan dan. Pokrivači će te pokriti ii tvoje tete će te voljeti.”
Čim su se na klaviru začule prve note i Rita izgovorila prve riječi, vrtićem se proširila čarobna melodija. Svjetla su se ugasila, rolete su se spustile, a raznobojne krijesnice počele su letjeti po spavaonici i sjati iznad kreveta. Svaki se poplun podigao, pronašao svoje dijete i nježno ga počeo požurivati da ide spavati. Rita je polako skakutala među djecom, pjevala čarobnu pjesmu i milovala svako dijete po obrazu. Odmah su zatvorila oči i pustila pjesmi da im dočara najljepše snove. Bio je to najbolji dio dana.
Nakon odmora djeca su skakala iz kreveta i igrala sa Sisi i Ritom sve igre koje bi im pale na pamet.
Dječji vrtić je još uvijek tamo. Svaki put kad spuste rolete nakon ručka, ljudi koji prolaze izdaleka čuju čarobnu pjesmu prije spavanja. Sisi i Rita je sviraju i pjevaju svaki dan. Neka djeca koja su išla u taj vrtić su porasla. Ali i dalje se rado sjećaju svojih posebnih teta iz vrtića.
Zahvaljujući vremenu i ljubavi koju su im posvetile, djeca su izrasla u sjajne odrasle osobe.
Ne zaboravimo da svaki učitelj i roditelj može postati poseban za dijete. Samo hrabro naprijed.
