Daleko izvan našeg sela bila je trkaća staza. Svake godine tamo su se održavale auto utrke. Tamo bi prolazili najbolji trkaći automobili koje je itko ikada vidio. Njihova brzina je bila nevjerojatna. Svaki put bi ih dolazilo gledati puno ljudi. Svi bi gledali i navijali na svojim mjestima za svoje favorite. U blizini trkaće staze bili su netrkaći automobili. Tu je bilo parkirano manje vatrogasno vozilo i vozilo hitne pomoći. Ali vatrogasno vozilo bilo je jako nesretno.
Stalno je stajalo tamo i gledalo koliko brzo trkaći automobili voze, kako dobro prolaze u zavojima i kako ih svi hvale i čestitaju kad pobijede. Bilo mu je žao što to nikada neće doživjeti. Tako je stajalo na svom mjestu, gledajući aute kako se utrkuju, i bilo je tužno. Ali njegovo mišljenje se jedne godine promijenilo.
Predviđena utrka održana je u subotu ujutro. Svi su ljudi sjedili na svojim mjestima, nestrpljivo čekajući da sve počne. Na startnoj liniji bilo je sedam automobila, a iz njihovih je auspuha izlazio gusti dim. Svi su automobili gledali kada će se startna zastavica pomaknuti kako bi mogli krenuti.
A onda je došao taj trenutak. Pucao je startni pištolj, zastavica se zavijorila u zraku i utrka je počela. Automobili su poletjeli brzinom munje. Išli su tako brzo da su ljudi umjesto njih vidjeli samo sjene. Automobili su bez problema napravili nekoliko zavoja, ali onda je došao onaj najteži. Oštar lijevi zavoj gdje je svaki automobil morao paziti na svaki detalj staze. Ako bi se koji malo više nagnuo, mogao bi se poskliznuti.
Pet automobila je uspjelo, ali šesti se automobil počeo vrtjeti. Klizio je s jedne strane staze na drugu i bio je potpuno van kontrole. U nekontroliranoj vožnji udario je i u sedmi automobil. Oba su se automobila prevrnula na krov i zapalila.
Gledatelje je uhvatila panika, a megafon je treštao: “Vatrogasno vozilo, na stazu! Vatrogasno vozilo, na stazu! Ajmo!” Kad je vatrogasno vozilo to čulo, odmah je krenulo s gašenjem. Voda je prskala na sve strane, a plamen se polako smanjivao. U nekoliko trenutaka požar je ugašen, a automobili su, iako oštećeni, ipak spašeni. Svima je bilo drago što nitko od gledatelja i natjecatelja nije stradao, a sve zahvaljujući vatrogasnom vozilu. Megafon je ovaj put rekao: “Živjelo vatrogasno vozilo!”
Toga su dana umjesto medalja dodijeljene sasvim druge nagrade. Vatrogasno vozilo dobilo je diplomu za hrabrost, odvažnost i pouzdanost. Svi su bili ponosni na njega. Po prvi put vatrogasno vozilo osjećalo se još bolje nego da je bilo trkaći auto. Shvatilo je da je i ono važno. I iako nije moglo ići tako brzo kao trkaći automobili, moglo je učiniti druge važne stvari.
